Osvojila je ova beduinska drama veliku nagradu žirija na festivalu u Sundanceu, bila je "Pješčana oluja" i izraelski kandidat za Oscara, a izabran je ovaj film i za najbolji u Izraelu 2016. godine. Dugometražna debitantica Elite Zexer radnju je ovog podjednako humanističkog i feminističkog filma smjestila u beduinsko selo u pustinji Negev na jugu Izraela, a iako naziv možda sugerira da bi to mogla biti neka priča smještena na otvorenom prostoru, potresna je to i emotivna drama koja se odvija uglavnom iza zatvorenih vrata. Film je to koji kritizira tamošnje plemenske običaje i patrijarhat, a ispričan iz perspektive žene ili bolje rečeno djevojke Layle (Lamis Ammar) koja će se pobuniti protiv toga.
Još jedan je "Sand Storm" u nizu filmova s moćnim i jakim ženskim likovima koji se bune protiv zatucanosti, tradicije i svega što već ide uz te zaostale zajednice i koja je spremna riskirati sve da bi živjela onako kako ona želi, a ne onako kako bi netko mislio da ona treba. I snimila je ova Izraelka kompleksnu i nimalo površnu, ali zato autentičnu i realističnu dramu o životu beduinske zajednice koja kao da se našla u rascjepu između modernosti i tradicije. Iako se još uvijek drže nekih prastarih običaja, ne zaziru oni od nekih modernih stvari poput mobitela i automobila pa tako u uvodnoj sceni Layla od oca Sulimana (Hitham Omari) dobiva poduku u vožnji po pustinji. Dok nije u svom selu Layla se vjerojatno previše ne razlikuje od svojih vršnjaka jer ide ona na fakultet, no od plemenskih običaja i tradicije ipak se ne može pobjeći.
Tako vidimo da Suliman upravo planira uzeti drugu ženu, a običaj je da njegova prva žena i Laylina majka Jalila (Ruba Blal) mora pripremiti svadbu. Iako baš i nije presretna što joj je muž našao mlađu koja će s njom dijeliti kuću, Jalila se drži tradicije, a slučajno će pronaći i kćerin mobitel iz kojeg će saznati da je Layla u tajnoj vezi s kolegom s fakulteta. I ono što nama možda i ne djeluje kao nešto sporno, za Laylu je ozbiljan problem pošto je plemenski običaj takav ne samo da žene nemaju što razgovarati s muškarcima koje ne poznaju, već im i očevi dogovaraju brak s nekim tipom iz sela. Jasno da će se Layla zbog toga naći u problemima jer ona se želi udati za mladog Anwara koji će ubrzo od njenog oca doći prositi njenu ruku, a premda je očito da Suliman voli svoju najstariju kćer, običaji i plemenska pravila za njega su ipak puno bitniji.
Laylina odluka da se pobuni i ne pristane na ono što se od traži i očekuje, donijet će razdor u njenu obitelj, a iako se u početku čini da je njena majka na očevoj strani, pokazat će se Jalila možda i kao najzanimljiviji film ovog i antropološki zanimljivog filma. Od početka je Jalila svjesna što čeka Laylu ako se usprotivi ocu i odluči ići protiv običaja i nekih nepisanih starih pravila, ali ujedno je i svjesna da su se vremena promijenila i želi svojoj kćeri sreću. Jalila zna kako će Suliman reagirati kad sazna za Laylinu romansu i da ne postoji i najmanja šansa da on ide protiv običaja. Isto tako ne želi da Layla kao ona provede život poput nje i da joj jedini smisao života bude rađanje djece i slijepo slušanje muža i ispunjavanje svih zahtjeva i pravila kojih se valjda svi drže već stoljećima. Skupa s Laylom, na neki svoj način protiv tih plemenskih pravila pobunit će se i njena majka i konačno će odlučiti pokazati neposluh i protivljenje životu kakav vjerojatno i sama nije želila.
Primjedbe
Objavi komentar