SPEAK NO EVIL (2022,DAN) - 9/10


 

Godišnji odmori i ljetovanja obično su periodi kada su ljudi najopušteniji, najbezbrižniji pa i najspremniji za neka nova poznanstva. Mnogima se vjerojatno dogodilo da su na ljetovanju upoznali neke ljude, u tih nekoliko dana se povezali s njima, proveli neko vrijeme, a na rastanku si obećali da će se obavezno ponovno negdje i nekad susresti iako su i jedni i drugi svjesni da se to neće dogoditi. Na svoju veeeeeliku žalost, danski par Björn i Louise (Morten Burian i Sidsel Siem Koch), odlučit će se naći i s parom Nizozemaca koje su upoznali na ljetovanju u Toskani, Patrickom i Karin (Fedja van Huet i Karina Smulders). No, kako i ne bi kad liječnik iz nizozemske provincije, njegova ljupka supruga i nijemi sinčić Abel koji je istih godina kao i njihova kćer Agnes djeluju tako dobro.

Kao sušta suprotnost od svih njihovih dosadnih prijatelja iz Kopenhagena s kojima provode rutinske večere tijekom kojih razgovaraju o istim temama, a ni samima im nije jasno zašto to čine. Potpuni stranci koje su Björn i Louise upoznali tijekom ljetovanja učinit će im se kao prilika da nešto promijene u svojim životima, a kada im stigne poziv za posjet Nizozemskoj, bit će to savršeni povod da se maknu iz standardne zone konfora. Očito ekološki prosvjetljena i dominantna Louise koja je naravno veganka jer ne može podnijeti patnju životinja, no zato takvih problema nema s ribama i ostalim plodovima mora, predbacit će submisivnom slabiću Björnu da su ispucali ovogodišnju kvotu letova. No, on će predložiti da u Nizozemsku idu autom jer nije to tako daleko te će zaista oni krenuti na put, u goste ljudima koje zapravo uopće ne poznaju, a vrlo brzo shvatit će oni da s Patrickom i Karin nemaju baš ništa zajedničkoga.

Ne pretjerano poznati danski glumac Christian Tafdrup koji se pretvorio u iznimnog scenarista i režisera, već prethodnom crnohumornom antiromansom "Horrible Woman" pokazao je da je iznimno sposoban u postizanju nelagodnog ugođaja i osjećaja u filmu. U "Speak No Evil" kojim se predstavio u ponoćnoj sekciji festivala u Sundanceu tu sposobnost ne samo da je usavršio, već je i snimio maestralan film, brutalnu i šokantnu subverziju koja možda žanrovski je triler - horor, no još više je to mračna i izopačena crna komedija u kojima je neke društvene norme istjerao i preko apsurda.

Od samog starta filma, kada su Danci još na ljetovanju, neka zloguka glazba kao da sugerira da će biti to sve samo ne idilično ljetovanje u sunčanoj Italiji, a bezbrižnost i samodopadnost, pretjerana sigurnost i osjećaj da im se ništa lošega ne može dogoditi doći će na naplatu. I to na kakav način! Od prvog trenutka kada stignu u Nizozemsku i smjeste se u gostinjsku sobu izolirane kuće smještene usred šume, Björnu i Louise postat će jasno da su napravili pogrešku. Ljudi koji su se prije koji mjesec činili kao divan par, nemaju s njima ništa zajedničko. Dok su više Louise, a nešto manje Björn koji se ni u čemu ne suprotstavlja supruzi tipični moderni woke roditelji strpljivi i pažljivi s kćeri, dominantni Patrick i Karin koja ga u svemu sluša, strogi su prema Abelu i drže se oni starih odgojnih mjera pa i batine.

I nije to jedini problem. Djeluju oni tako nepristojno, sirovo, ponašat će se prema novim danskim prijateljima tako bezobzirno, čak zločesto, čini se da ih namjerno provociraju. Iako će prvi instinkt Louise biti da već sljedećeg jutra sjednu u auto i vrate se kući, ipak će se oni držati nekih društvenih normi i biti pristojni gosti, dati domaćinima još jednu priliku, bez obzira što su sva zvona za uzbunu odavno upaljena. Odlučit će oni ostati ondje do kraja vikenda, a pokazat će se to kao katastrofalna odluka koja će ih skupo koštati. Premda u početku možda i djeluje kao da je "Speak No Evil" nepristojna i zločesta crna komedija o uglađenim, prosječnim, pristojnim ljudima kojima je iznimno stalo do tuđih mišljenja koji su igrom prilike upali u mlin posve drukčijeg para koji će ih pokušati natjerati da više ne budu ono što jesu, Tafdrup je spremio tu mračan i šokantan, dubinski uznemirujući i jeziv twist.

Film je to koji na kraju gledatelja doslovno ostavlja bez daha, groteskna pa i nihilistička subverzija, genijalna alegorija o tome kako će u pravilu završiti bliski susret takvih potpuno različitih ljudi. Kao u onoj narodnoj izreci - dođoše divlji i istjerše pitomi, ti pitomi, miroljubivi ljudi koji vjeruju u društvene norme, zakone i pravila jednostavno nemaju šanse kada se nađu na domaćem terenu onih divljih, zločestih i pokvarenih koji igraju po nekim svojim pravilima. Brutalna je to subverzija kojom Tafdrup kao da postavlja pitanje postoji li i gdje je uopće granica do koje su jedni i drugi spremni ići? Ovi pitomi u podnošenju svega što im se događa, smješkanju, čekanju da se ovi drugi primire jer ih ne žele uvrijediti i naljutiti, a ovi divlji u testiranju granica ovih prvih. Jesu li pristojnost i toleriranje baš uvijek najbolje rješenje ili je ponekad bolje vjerovati unutarnjim instinktima i postupiti drukčije od onoga što nalaže neki bonton? Snimio je Tafdrup još jedan briljantan film koji će, siguran sam, ostaviti bez riječi mnoge koji mu odluče dati mu priliku.

IMDB LINK 

Primjedbe