Francuski filmaš grčkog porijekla Romain Gavras odlučio je očito krenuti putem puno poznatijeg oca Coste pa se u glavnom programu festivala u Veneciji predstavio akcijskim trilerom sa snažnom aktivističkom porukom. Athena iz naziva filma je predgrađe neimenovanog francuskog grada u kojem uglavnom žive imigranti iz Afrike i Azije nabacani u one nepregledne nebodere. I ime kvarta i filma sasvim sigurno nije izabrano slučajno jer iako je "Athena" moderni, uzbudljivi film o pravom uličnom ratu, Gavras i njegovi koscenaristi Ladj Ly (Les Miserables) i Elias Belkeddar priču su strukturirali gotovo na tragu grčke tragedije.
Situacija u ionako uzavrelom kvartu će eruptirati nakon što policija nasmrt pretuče 13-godišnjaka porijeklom iz Alžira. U uvodnoj sceni njegov stariji brat Abdel (Dali Benssaleh), dočasnik u francuskoj vojsci, upravo se vraća s misije u Africi i saznaje da mu je brat ubijen. On je bijesan i želi da se oni odgovorni kazne, no nije za nasilje, a baš je u tijeku komemoracija u policijskoj postaji, kada ondje upadaju bijesni prosvjednici predvođeni drugim bratom, Karimom (debitant Sami Slimane). Kreće bacanje molotovljevih koktela, pravi napad na policijsku postaju kojem je cilj krađa oružja za naoružavanje stanovnika Athene koji žele otvoreni rat s policijom.
Potom s bundžijama putujemo u Athenu koja kao da je već spremna za rat. Napravljene su barikade, ljudi se naoružavaju i pripremaju za obračune s policijom. Ubrzo nam postaje jasno da ondje postoji više frakcija i da nemaju svi iste interese. Tu je i treći brat ubijenog 13-godišnjaka, Moktar, šef tamošnje kriminalne organizacije i diler kojem rat nikako nije u interesu jer će mu posao patiti. Ondje je i skupina miroljubivih stanara koji nisu za nasilje i ulični rat već pokušavaju smiriti mlade i usijane glave svjesni da rat s državnim organima prisile nikako ne može dobro završiti. No, krug nasilja počeo se zatvarati i Karim planira te obračune koji će ubrzo prerasti u otvoreni ulični rat začiniti otmicom jednog policajca, a mladi i neiskusni interventni policajac Jerome (Anthony Bajon) činit će se kao najbolji izbor.
I djelovao je "Athena" pomalo kao miks najpoznatijeg filma Gavrasa starijeg "Z" s debitantskim djelom koscenarista ovog filma Lya "Les miserables" gdje smo također pratili nemire u jednom od tih imigrantskih kvartova i konflikt s policijom. No, "Athena" se umjesto na priče policajaca, usredotočila na priče stanovnika tog kvarta, tih bijesnih i nezadovoljnih, gotovo pa getoiziranih ljudi koje kao da simboliziraju tri brata. Iako je vojnik, Abdel je čovjek dijaloga i razgovora te pronalaska mirnog rješenja dok je Moktar oportunist koji gleda isključivo vlastitu korist i kako izvući najbolje za sebe u svom tom kaotičnom okruženju. Na kraju, tu je i najmlađi Karim, bijesni i radikalni mladić koji je uvjeren da je sustav pokvaren i da ne postoji drugo rješenje osim potpunog uništenja tog sustava i izgradnja novog i pravednijeg.
Iako je priča tu fikcionalna, djeluje sve to jako upozoravajuće pa i moguće, a "Athena" se ističe načinom na koji je snimljena. Gotovo cijeli film snimljen je kamerom iz ruke i stalno je tu negdje u središtu obračuna i svog tog kaosa, negdje na pola puta između policije i prosvjednika. Gledatelj tako gotovo pa ima dojam da se i sam ondje nalazi i djeluje sve to i više nego realistično, stvarno. Pokazao se Romain Gavras kao sposoban režiser koji je očito naslijedio očev aktivistički i pobunjenički gen, ali i kvalitetu da dobro prikaže to pravo bure baruta iz francuskih predgrađa koje očito i stvarno samo čeka kad će eksplodirati.
Primjedbe
Objavi komentar