U tri sezone ova špijunska serija vodi nas kroz završnu fazu života komunističke Istočne Njemačke. Priča tu kreće 1983. godine kada je hladnoratovska napetost između NATO-a i Varšavskog pakta bila na vrhuncu, a kroz pustolovine mladog vojnika Martina Raucha (Jonas Nay) koji će silom prilika postati špijun za zloglasnu tajnu policiju Stasi preko epizoda 1986. i 1989. godine saznajemo kako je završio taj eksperiment. I najjači adut serije koju su osmislili Amerikanka Anna Winger i njen njemački suprug Jörg je kvalitetno kontekstualiziranje vremena, dobro praćenje povijesnih okolnosti i hvatanje duha vremena. Od početka pa do kraja uz fikcionalnu radnju snimljenu u stilu sličnih američkih špijunskih trilera uz povremene dokumentarne snimke pratimo i stvarne povijesne događaje koji su se tada događali.
Na početku Martina Raucha upoznajemo kao 24-godišnjeg graničnog policajca čija je tetka Lenora (Maria Schrader) iskusna špijunka koja radi za posebni odjel Stasija. Njena sestra, a Martinova majka Ingrid je teško bolesna i treba joj transplantacija bubrega te će na taj način Lenora uvući svog nećaka u svijet špijunaže. U zamjenu za prvenstvo na listi za presađivanje bubrega, Martin će pristati raditi za Stasi i bit će poslan kao špijun u Zapadnu Njemačku i to u glavni stožer tamošnje vojske kao osobni asistent generala. I vrijeme je to kada je strah od nuklearnog obračuna na vrhuncu. Zapadnjaci su uvjereni da je pitanje trenutka kad će istok napasti, a istok je uvjeren da su vojne vježbe koje NATO provodi u Zapadnoj Njemačkoj zapravo uvertira u nuklearni obračun.
Martinov zadatak je tako doznati što se stvarno događa i planira li NATO zaista nuklearni napad. I nažalost, glavna je priča kroz sve tri sezone pomalo naivna i neuvjerljiva, baš pravo holivudizirana. Tri godine kasnije tako selimo u Afriku, točnije u Južnoafričku republiku i susjednu Angolu koje su u ratu, a ti obračuni zapravo su poligon za hladnoratovske protivnike. Opet je tu Martin uvučen u akciju protiv svoje volje, baš kao što će i u trećoj i posljednjoj sezoni imati svoj posljednji zadatak u danima kada pada berlinski zid i kada komunistički poredak broji posljednje dane.
Fino su tu prikazane razlike između zapada i istoka Njemačke te shvaćamo kako je to zaista bila prava policijska država u kojoj se praktički nije znalo tko radi za Stasi i tko je doušnik. Vidimo kako su izgledale te metode zloglasne DDR-ove tajne službe, ali i kako je temeljito ispiranje mozgova prosječnim stanovnicima istočnog dijela Njemačke dalo rezultate i kako su mnogi od njih zaista bili uvjereni da su na pravoj strani povijesti. U drugoj sezoni shvaćamo tako da je DDR u ozbiljnim financijskim problemima i pred bakrotom te inkognito i posluju s nominalno mrskim zapadnim susjedima kojima također jako dobro dođe Istočna Njemačka kao recimo poligon za testiranje još neistraženih lijekova.
Jako je to zanimljivo i u vezi današnjeg medijskog, propagadnog informacijskog rata i kako Fake News baš i nije proizvod današnjice, samo je to danas podignuto na ipak višu i još opasniju razinu. Vidimo kako iste situacije istok i zapad interpretiraju posve drukčije, a dok se sve to događa, mladi Martin gotovo pa se pretvara u stasijevskog Jamesa Bonda. U svakoj sezoni on gotovo potpuno neintencijski zavede barem jednu mladu ili nešto stariju damu, a premda on samo želi mirni, tihi i povučeni obiteljski život, sudbina mu je nešto drukčije zacrtala u zvijezdama.
Produkcijski je sve to od 1983. pa do 1989. godine izvedeno na visokoj razini i glumačka postava je uglavnom kvalitetna, a osjeti se i kako se raspoloženje mijenjalo u tih šest godina među stanovnicima DDR-a. I dok su recimo 1983. još praktički svi bili uvjereni da će komunizam trajati vječno i da je pitanje vremena kada će poraziti svoje dekadentne suparnike sa zapada, shvaćamo da tri godine kasnije vodeća ekipa tajnih službi uviđa da polako gube rat. Naravno da to ne znači popuštanje propagandne mašinerije, totalitarističkog maltretiranja ljudi, kao i paničnog pokušaja bijega mnogih s druge strane granice i jezive torture ako ih DDR-ovska policija uhvati, no vidimo da je mnogima jasno da tako neće još dugo. Još tri godine kasnije i berlinski zid pada, arhivi se počinju otvarati, granica nestajati, a brojni viđeniji stasijevci pokušavaju spasiti vlastitu kožu.
Primjedbe
Objavi komentar