Armenija je jedna od onih zemalja iz kojih vijesti rijetko stižu. Potpuno mi je, recimo, promaknuo podatak da se ondje 2018. godine dogodila jedna od onih "baršunastih", mirnih revolucija kojom je smijenjena korumpirana lopovska vlast kakve su se, bit će, nakotile valjda u svim zemljama istočnog bloka. Zato nam ovaj aktivistički dokumentarac donosi priču o armenskoj revoluciji u proljeće 2018. godine i kako je sve to počelo te kako se prosvjedni hod zemljom jednog čovjeka na kraju pretvorio u pravo događanje naroda. Pošto mi je društveno - politička situacija u ovoj zemlji koja se smjestila na prijelazu iz Europe u Aziju potpuno nepoznata, tako u početku nisam ni znao tko je taj šetač po imenu Nikol Pashinyan.
Možda i nije bilo loše što mi je situacija ondje bila potpuno nepoznata i nisam mogao pretpostaviti kako će sve to završiti, no u početku Pashinyana upoznajemo kao buntovnog, beskompromisnog, idealističkog novinara i aktivista koji se prometnuo u oporbenog političara. Njegova misija i misija njegovih pristaša bila je rušenje s vlasti kontroverznog premijera Serzha Sarsgyana i njegovog armenskog pandana HDZ-u odnosno republikanske stranke koji je promijenio ustav zemlje kako bi i treći mandat mogao ostati na vlasti. Pashinyanova protestna šetnja zemljom koja je imala za cilj dolazak u glavni grad Erevan nekoliko dana uoči davanja Sargsyanu još jednog mandata i nije u početku izgledala kao nešto što bi moglo dovesti do rušenja vlasti.
Prvih dana u Erevanu okupilo se tek nekoliko stotina prosvjednika i činilo se da je priča završena. No, u kratkom roku uspio je Pashinyan izvući ljude na ulice, a na reakciju građana ponajviše je utjecala represija vlasti i činjenica da je vlast bez razmišljanja odlučila koristiti silu, baš kao i uslijed propale revolucije 2008. godine kada je poginulo više ljudi. I premda je od početka jasno da film koji je snimio američki filmaš podrijetlom iz Armenije Garin Hovannisian i ne pokušava biti objektivan, već je očigledno da i on podržava smjenu korumpirane i lopovske vlasti, bio je "I Am Not Alone" dokumentarac koji pokazuje da su revolucije i danas moguće i da vlast nema šanse protiv volje građana.
Što se događalo nakon što je revolucijom promijenjena vlast u Armeniji, također mi je potpuno nepoznato, no potpuno je jasno kakva je to bila ekipa koju su bijesni i nezadovoljni građani odlučili srušiti. Dovoljno je u Google upisati ime bivšeg premijera Sargsyana i prvo što se nudi je Net Worth odnosno koliko je dotični gospodin bogat. Film je to koji sjajno prati cijelu priču tih prevratnih dana, a među sugovornicima su i sve strane političkog spektra iako je očito da je Pashinyan glavna "zvijezda". Taj čovjek koji u trenucima kad se sve ovo događa nema ni 43 godine, a izgleda kao da mu je barem 60, očito je dobro savlado gradivo i ovo je sjajan primjer kako se danas vode revolucije i prosvjedi.
Kad čovjek vidi ove naše prosvjede na kojima se obično okupljaju redikuli i potpuni luđaci i na kojima nitko normalan ne želi prisustvovati jer ekipi kojoj to vodi ne bih dao ni da sat, dva pričuvaju ovce, jednostavno mora bizi zavidan na ovu armensku priču. Kad čovjek vidi ovu našu opoziciju koja je potpuno nesposobna i izgubljena te im ni samima nije jasno buniti se ili uživati u komforu koji im nudi aktualno stanje, također mu se mora smučiti jer vidimo u ovom filmu ljude koji su spremni dobiti batine od policije, završiti u zatvoru, ali ne žele odustati, ni posustati. Možda i iz razloga da ne izgubim dobro mišljenje u te ljude koji su vodili ovu revoluciju, nisam uopće želio provjeravati kakva je danas društveno - politička situacija u Armeniji, no jednostavno se čovjek mora razveseliti kad vidi da još postoje primjeri da je nešto ovako moguće i da ljudi kad se skupe mogu svrgnuti pokvarenu vlast.
Primjedbe
Objavi komentar