Iz Švicarske nam dolazi ova krajnje bizarna, čak nadrealna, apsurdistička kombinacija drame, crne komedije i fantazije snimljena na talijanskom jeziku koja je premijerno prikazana na najpoznatijem švicarskom festivalu, Locarnu. Glavna junakinja filma je žena od kojih tridesetak godina Seconda koja pati od agorafobije i ne usudi se ona napustiti stan u kojem živi s roditeljima. Nekako se ova čudakinja za koju će nam vrlo brzo postati jasno da boluje i od nekih ozbiljnih psihičkih bolesti snalazi, no problemi će nastati kada joj mama iznenada umre, a otac odluči otići.
Kada ostane sama u stanu, shvatit će da kad - tada mora izaći ako želi preživjeti, no pitanje je koliko je ova čudakinja uopće osposobljena za samostalan život. Film je to ujedno i prepun simbolike koji pokušava nositi i snažnu feminističku poruku, kao što ga se može gledati i kao na čudnu metaforu na psihičke bolesti i situacije u kojima su ljudi gotovo pa zarobljeni u vlastitom izmučenom umu. Nažalost, nije film koji je snimila švicarsko - peruanska autorica Klaudia Reynicke bio baš po mom ukusu, no ne bi ga se trebalo ni samo tako otpisati.
Primjedbe
Objavi komentar