Eto nama konačno jednog recentnog ukrajinskog filma u kojem se ne tematizira napetost s Rusijom, već je "My Thoughts Are Silent" pomalo bizarna, gotovo kaurismakijevska humorna drama - tragikomedija. Izabran je "My Thoughts Are Silent" za najbolji ukrajinski film godine, a dobio je i posebno priznanje žirija na festivalu u češkim Karlovim Varima gdje je premijerno prikazan. Film je to koji od samog početka odnosno od crno-bijelog prologa smještenog u 1526. godinu nakon poraza Ugarske od Turaka na Mohačkom polju kreće dosta čudno. Tako u prologu vidimo dva monaha kojima nakon bitke treći pokušava prodati čudotvornu relikviju odnosno Isusov mliječni zub, a u slične močvare koje su glave stajale posljednjeg ugarsko - hrvatskog kralja Ludovika II, zaputit će se glavni lik ovog filma.
On je Vadim, mladi inženjer zvuka koji živi u Kijevu, a tip je visok preko dva metra i nevjerojatno mršav tako da fizički djeluje kao mlađi brat nekadašnjeg rumunjskog košarkaša Georgea Muresana. Radi on kao freelancer i snima svakakve gluposti poput smijeha i kašljanja starijih osoba, a posrećit će mu se kada ga angažira kanadska tvrtka za kompjuterske igrice koja traži nekoga tko bi snimio zvukove životinja zapadne Ukrajine. Kanadske životinje zvuče premirno, kao da se ne boje ničega, objašnjava mu nadređeni zašto baš trebaju zvukove ukrajinskih životinja, a posebni bonus od tisuću dolara i posao u Kanadi Vadim će dobiti ako uspije snimiti glasanje rijetke patke koja živi isključivo u močvarama između Ukrajine i Rumunjske.
Sudbina se poigrala tako da je Vadim podrijetlom baš iz Zakarpatja te će se on vratiti u rodni Užgorod. Ondje će ga pokupiti njegova mama, Gala (Irma Vitovska), žena u kasnim četrdesetima koja prolazi ozbiljnu krizu srednjih godina, a kako Vadim nema položen vozački ispit, mama će mu ujedno poslužiti i kao vozačica za potragu za životinjama. I pretvorit će se "My Thoughts Are Silent" u simpatičnu, na trenutke zaista i duhovitu, gorko - slatku komediju o ponovnom zbližavanju majke i sina. Snimio je dugometražni debitant, mladi ukrajinski filmaš rodom upravo iz Užgoroda, Antonio Lukič, baš ekscentričan film, na trenutke zabavan i duhovit, šarmantan filmić koji se ističe i autentičnim lokacijama te finom kamerom.
Film je to koji se tek površinski zafrkava na račun te tužne, ali realne činjenice da dobar dio mladih ljudi s istoka Europe samo sanja kako će jednog dana zgibati negdje na zapad i ne vidi se u zemlji u kojoj se rodio. Film je to i o životnim očekivanjima jer mama koja je potpuno nezadovoljna svojim životom i razočarala se valjda već tisuću puta, stalno sina ispituje i tišće pitanjima kada će se skrasiti i kada će imati normalan život. No, što je to uopće normalan život i kako mami objasniti da ono što je za nju normalno, za tebe zapravo i nije. Postignuta je sjajna dinamika u odnosima između glavnih likova, a fino Lukič koristi i autentičnost podneblja u kojem se odvija radnja.
Primjedbe
Objavi komentar