Pokazao se ovaj dosadni miks psihološke drame i horora kao savršen izbor za uspavljivanje i film uz koji bi svatko mogao zaspati u roku dvije ili tri minute. Imao je "We're All Going to the World's Fair" scenaristice i režiserke Jane Schoenbrun premijeru u Sundanceu, prikazan je potom i na brojnim drugim svjetskim festivalima, no ovaj niskobudžetni minimalistički horor pokazao se kao jedan od onih pravih smorova od filmova. Glavna junakinja Casey je usamljena tinejdžerica koja valjda po cijele dane visi na kompjuteru, a otkrit će ona jednog dana nešto što se naziva World Fair Challenge. Ovaj bizarni internetski challenge naziva se i najstrašnijom horor igrom cijelog interneta, a znatiželjna emo klinka uključit će se u taj izazov.
Koliko sam uspio shvatiti, smisao te idiotske igre je da svi oni koji sudjeluju u njoj postavljaju videa kako se mijenjaju fizički i psihički, a djeluje to od početka do kraja monotono i naporno. Iritantna je i glavna junakinja koju stalno kao da gledamo preko web-cama, a ovaj pomalo eksperimentalni pokušaj varijacije na "Candymana" zapravo je, čini mi se, trebao biti upozorenje na sve te silne internet izazove koji su navodno popularni među mladima od kojih su mnogi završili tragično kao i na problematiku otuđenja među mlađim generacijama. Naravno da će Casey s vremenom početi psihički i fizički propadati i čitav život podredit će sudjelovanju u toj internetskoj igri iako će je stariji sudionik s kojim se povezala upozoravati da to nije stvarnost. I finiš filma je isti onakav kakav je i ostatak, monoton i bezvezan.
Primjedbe
Objavi komentar