Odlični Španjolac Rodrigo Sorogoyen sam si je visoko podigao letvicu prijašnjim ostvarenjima. Iznimnim filmovima kao što su "El reino" ili "Que Dios nos perdone" ili serijom "Antidisturbios", a ovaj vrsni filmaš nije razočarao ni ovom uzbudljivom i intenzivnom dramom koja je za španjolsku filmsku nagradu Goya nominirana valjda u svim kategorijama. "As bestas" ili "The Beasts" je opet film u kojem imamo snažan konflikt i to na više razina, a dijelom je Sorogoyen tu ušao i na teritorij koji je sa "Straw Dogs" načeo Sam Peckinpah. Olga (Marina Fois) i Antoine (Denis Menochet) su sredovječni francuski par koji se odlučio nastaniti u selu u planinama španjolske Galicije.
Da su naslutiti da su oboje nekoć imali ozbiljne karijere, da su oni gradski ljudi čija je već odrasla kćer Marie (Marie Colomb) ostala živjeti u Francuskoj, a oni su u kasnim četrdesetima mir odlučili potražiti u prirodi. Bave se oni sada povrtlarstvom, restauriraju one tradicionalne galicijske kamene kuće, pokušavaju se uklopiti u novo okruženje, no njihovu sreću narušava konflikt s prvim susjedima, braćom Xanom (Luis Zahera) i Lorenzom (Diego Anido) koji od početka provociraju Antoinea. Ubrzo saznajemo i koji je povod tom konfliktu. Antoine i Olga odbili su prodati svoju zemlju norveškim investitorima koji ondje planiraju postaviti vjetrenjače, a Xan i Lorenzo u tome su vidjeli priliku za neki novi početak i bijeg od siromaštva i teškog života.
I konflikt između Antoinea i braće ubrzo će potpuno eskalirati jer ovaj kršni Francuz neće se samo tako dati zaplašiti tipovima s kojima se očito nije dobro zafrkavati. Ne želi Antoine odstupiti od svojih stavova, ideala i planova, a taj konflikt nikako ne može dobro završiti. I ponovno su Sorogoyen i njegova stalna scenaristička suradnica Isabel Pena snimili šokantan, brutalan, ali i kvalitetan i iznimno pametan film koji sjajno funkcionira na više razina. Na prvoj razini imamo taj konflikt između domorodaca i dođoša koje su ovi uzeli na zub, no tu je i koflikt između tradicije i modernosti. I to jako zanimljiv jer dok se ti moderni, urbani ljudi iz Francuske trude očuvati tradicionalni način života u toj galicijskoj pustoši, zatucani i primitivni domoroci spremni su na sve kako bi se dokopali novca koji će ih spasiti tog tradicionalnog, bijednog i siromašnog života.
Zanimljivo je kako su u "Alcarras", u još jednom španjolskom filmu snimljenom iste godine, neprijatelji tradicionalnom načinu života solarni paneli, a ovdje su uzrok konflikta vjetrenjače. Još jedan od oblika te moderne, zelene tehnologije koja se maskira pod ekologiju, a zapravo je nova poluga za brutalan napad kapitalizma u prirodu i tradiciju. I dok primitivni tipovi poput braće to ne mogu shvatiti, Antoineu je jasno kako svijet funkcionira i da su te priče o svim tim blagodatima i čudima najobičnije bajke. No, dok je za njega život u toj netaknutoj prirodi izbor, ni on ne može baš do kraja shvatiti one koji su tamo proveli cijeli život i koji su ogorčeni, razočarani takvim životima i vjeruju da će im preseljenje negdje drugdje donijeti sreću.
Konflikt i sukob u takvim situacijama kada nitko ne želi odstupiti, nažalost je neminovan, a "As bestas" je još jednom potvrdio da je Sorogoyen majstor tih intenzivnih drama koje plešu po rubu trilera. I ne samo to, sjajno on hvata duh vremena i te konflikte koji se pojavljuju svuda oko nas, uobličuje u filmske priče i dramatizira u uzbudljive filmove. "As bestas" je i vizualno impresivan film. Od uvodne scene u kojoj vidimo te snažne brđane od kojih se mnogi bave posebnom tehnikom kroćenja divljih konja i uvjereni su da istu silu očigledno mogu primijeniti i na ljude. Pa do trenutaka u kojima glasni Xan i sporiji Lorenzo kojeg je, da se naslutiti, u mladosti konj opalio po glavi, u ruralnoj taverni drži prodike svima, a Antoine je praktički jedini koji ne pada na te priče.
Iako bi se Antoine nesumnjivo želio uklopiti i želio bi izbjeći koflikt s prvim susjedima, očigledno je da je to neizbježno. Iako ovi ljudi dijele teritorij i zemlju na kojoj žive, ne mogu oni biti različitiji jer razdvaja ih apsolutno sve. Od navika i pogleda na život, principa, jezika, a praktički od prvih trenutaka kada se Antoine suočava s braćom, jasno je da to ne može završiti mirno. Film je to iznimne dinamike i podijeljen u dva segmenta čija se radnja odvija kroz relativno duži vremenski period. Sjajni su i francuski glumci kao par koji je odlučio sreću potražiti u planinama, ali i karakterni španjolski glumac Zahera koji je manje uloge imao i u prethodnim Sorogoyenovim filmovima.
Primjedbe
Objavi komentar