Nakon remakea Argentove "Suspirie", vratio se talijanski filmaš Luca Guadagnino hororu. No, baš kao što njegova stilizirana varijacija na temu kultnog talijanskog gialla s početka osamdesetih nije bio klasični horor, tako klasični horor nije ni ova kanibalska romansa. Guadagnina otprije znamo kao režisera s jasnom autorskom vizijom, istančanim stllom i snažnom vizualnosti kojom je impresionirao u "I Am Love", "The Bigger Splash", "Call Me By Your Name", potom i serijom "We Are Who We Are". Tematski je "Bones and All" negdje na pola puta između serijala "Sumrak", već kultne švedske vampirske drame "Let the Right One In" pa i "Bonnie i Clyde", no film je to s očitim i prepoznatljivim Guadagninovim dodirom i štihom.
Ponovno je to intimistička priča u čijem su središtu pažnje mladi, no Maren (Taylor Russell) i Lee (Timothee Chalamet) imaju tu nesreću da su kanibali. Oboje su se očito rodili takvi i spoznat ćemo da nisu jedini, već da postoji dosta ljudi s istim sklonostima i potrebama koja funkcionira kao ovisnost o drogi. Oni se jednostavno moraju hraniti ljudima, a da s jedva punoljetnom Maren nešto ne valja, shvatit ćemo vrlo brzo, kada ona odgrize prst svojoj prijateljici. Kada dođe kući, njen otac (Andre Holland) ponaša se kao da je sve to već viđeno. Brzo se pakiraju i bježe u drugi kraj Amerike, no otac ubrzo ostavlja kćer jer više ne može tako živjeti. Ostavlja joj rodni list na kojem se nalaze podaci o njenoj majci, nešto novca i audio kazetu u walkmenu (ipak se radnja odvija osamdesetih) u kojoj joj iznosi sve što se događalo s njom od djetinjstva.
I krenut će Maren u potragu za majkom, a pretvorit će se "Bones and All" i u pomalo netipični film ceste jer će ubrzo ona pronaći tek koju godinu starijeg Leeja, a on će joj odlučiti pomoći u njenoj potrazi. Na svoju veliku žalost, Maren će prije Leeja upoznati Sullyja (Mark Rylance), starog kanibala koji će je zapravo prvi uvesti u tajne njihove vrste i dati joj neke savjete, ali se starog manijaka ova djevojka baš i neće tako lako riješiti. I baš kao što je glazba Trentna Reznora i Atticusa Rossa melankolična i elegična, takav je i cijeli film premijerno prikazan na festivalu u Veneciji gdje je Guadagnino dobio Srebrnog lava za režiju, a Russell nagradu Marcello Mastroianni za najbolju mladu glumicu.
I film je to u kojem se Guadagnino ne boji prikazati i neke zbilja jezive situacije jer ipak pratimo tu priču ljudi koji jedu druge ljude, no istovremeno je uspio postići i neki romantičarski štih, tako prepoznatljiv za sve ono što je ranije snimao. Pa iako je "Bones and All" zaogrnut u horor plašt, prvenstveno je to još jedna guadagninovska drama o društvenim otpadnicima, autsajderima, ljudima s društvenih margina koji se na neki način ne uklapaju u mainstream, a dvoje takvih sada će se tu naći. Bez obzira što su oni kanibali ili "Eaters" kako sami sebe nazivaju, može se na "Bones and All" promatrati i kao parabola o fragilnim mladim ljudima koji se pokušavaju prilagoditi i snaći u svijetu koji nije predviđen za osobe poput njih.
Primjedbe
Objavi komentar