Punih sedam godina nakon "Atomski zdesna", jedan od vodećih filmaša iz Srbije Srđan Dragojević na festivalu u švicarskom Locarnu predstavio se nadrealističkom crnom komedijom - satirom - fantazijom. "Nebesa" ili "Heavens Above" film je podijeljen u tri dijela, a sva tri dijela ne samo da su nekako povezana, već će se u svakom od njih dogoditi i neko božje čudo. Film je to koji se bavi religijom i načinom na koji ljudi danas uopće gledaju na religiju i što očekuju od nje, ali i kako je ista ta religija dobrim dijelom zaslužna za korupciju, pokvarenost i sveopći gubitak morala na ovim područjima. Nekako imam dojam da ljudi što se više kunu u vjeru, to su zapravo gori i opasniji, a jedan od onih kojeg je zaobišla ta kršćanska renesansa koja je nastupila početkom devedesetih je Stojan (Goran Navojec).
On i njegova žena Nada (Ksenija Marinković) i kćer Julija su izbjeglice i naselili su se u nekom beogradskom slamu početkom devedesetih. Prvi segment filma naziva se "Grijeh" i odvija se 1993. godine, a iako im je život iznimno težak, Stojan je pošten i pravedan čovjek odan obitelji. No, nakon bizarnog incidenta kod promjene žarulje, iznad glave će mu izrasti aureola koje se nikako neće moći riješiti, a nakon što mu lokalni svećenik i gatar kažu da bi se aureole mogao riješiti tako da postane griješan, on će postati posve drugi čovjek. Pretvorit će se u zlog, pokvarenog tipa, a kao takav i neće proći loše u životu, vidjet ćemo u sljedećim činovima filma.
U drugom dijelu čija se radnja odvija 2001. godine i naziva se "Milost" u prvom planu je Bojan Navojec kao mentalno zaostali mladić Gojko koji će biti osuđen na smrt nakon što ubije biznismena i njegovu ženu kako bi se dokopao njegovog mobitela. Zaostali Gojko je uvjeren da mu se njegova svetica, sveta Petka obraća putem mobitela, a kada se pojavi ekipa koja bi ga trebala odvesti pred streljački vod, ispostavit će se da se tu dogodilo još jedno čudo i Gojko se pretvorio u dijete.
U trećoj i posljednjoj priči "Zlatno tele" čija se radnja odvija 2026. godine Gojko je slikar s dijagnosticiranom shizofrenijom, dok je Julija, kćer Gojka i Nade iz prvog segmenta vlasnica galerije koja će u izlogu izložiti jednu od Gojkovih slika. I okruženje je pravo postapokaliptično, jaz između bogatih i siromašnih sve je veći, a ulice su pune beskućnika. Među njima je i Nada te Smrda (Radoslav Milenković), zatvorski čuvar koji je odbio pucati u bebu u koju se pretvortio Gojko u drugoj priči. Upravo on će otkriti da Gojkove slike imaju posebnu vrijednost i da ga samo gledanje u njih čini sitim i više on ne osjeća glad.
I ponovno Dragojević mudro i promišljeno karikira zbilju i društvenu situaciju te na pomalo hermetičan način prikazuje društvo u kojem dobri ljudi moraju postati zli kako bi uspjeli. Čini mi se da su "Nebesa" i fina, suptilna kritika ne samo na današnjicu Srbije, već i praktički svih ovih naših posttranzicijskih zemalja u kojima su se najbolje snašle fukare, a običnom puku još malo pa će zaista ostati da zamišlja kako jede meso gledajući neku sliku jer će ga političari pokušati uvjeriti da to ima nutritivne vrijednosti. Iako "Nebesa" nikako ne mogu stati u istu rečenicu s Dragojevićevim ranim filmovima kao što su "Lepa sela, lepo gore" ili "Rane", film je to koji mi je čak bio i bolji i zanimljiviji od njegovih prethodnih "Parade" i "Atomski zdesna".
Dragojević je snimio dva odlična filma (Mi nismo anđeli, Lepa sela lepo gore). Sve posle toga su solidni i očajni filmovi.
OdgovoriIzbriši