Početkom 1975. godine drugi nastavak "Kuma" Francisa Forda Coppole trijumfirao je na dodjeli Oscara osvojivši šest nagrada, no Al Pacino ponovno je zaobiđen u izboru za najboljeg glumca. Oscara za najbolju mušku ulogu ispred ne samo Pacina, već i Jacka Nicholsona u "Kineskoj četvrti", Dustina Hoffmana u "Lennyju" te Alberta Finneyja u "Ubojstvu u Orient Expressu" odnio je veteran Art Carney za glavnu ulogu u humanističkoj humornoj drami Paula Mazurskog. Carney je tu 72-godišnji Harry, umirovljeni učitelj iz New Yorka koji će se u društvu svog mačka Tonta zaputiti u avanturu po Americi nakon što ga deložiraju iz stana u zgradi predviđenoj za rušenje.
Na mjestu zgrade starog udovca na Upper West Sideu će se, kako je i red, izgraditi parkiralište, a prvotni plan da se preseli kod najstarijeg sina Burta (Philip Bruns) u predgrađu New Yorka će se izjaloviti. Odlučit će on krenuti prema Chicagu gdje mu živi kćer Shirley (Ellen Burstyn), a na kraju će završiti kod najmlađeg sina koji živi u Los Angelesu. Zanimljivo je kako je Carney bio tek četvrti izbor za ulogu starog Harryja i prije njega su je odbile glumačke legende u "zlatnim godinama" poput Jamesa Cagneyja, Laurencea Oliviera i Caryja Granta, a iako je u trenucima snimanja filma imao tek 55 godina, Carney je sjajno impersonirao lik starca koji je ostao bez svog mirnog kutka.
Zapravo već u uvodnim scenama vidimo da je Harry pravi Njujorčanin, penzić koji poznaje sve u susjedstvu koji je nakon smrti žene navikao na samoću i jedino društvo mu je mačak kojeg gradom vodi na uzici poput psa. Harry je i ponosan čovjek i jedino što želi je zapravo mirni kutak za sebe u kojem neće nikome biti teret i smetnja i ako njegova djeca nemaju načelno ništa protiv da ga barem privremeno prime, svjestan je on da to nije najsretnije rješenje ni za njega, ni za njih. "Harry and Tonto" je ujedno i zanimljiva društvena kritika koja pokazuje nedostatak empatije za starije ljude u današnjem društvu i kako je ono zapravo cinično prema njima.
Kad se film koji je Mazurskom i Joshu Greenfeldu donio nominaciju za najbolji originalni scenarij, gotovo pretvori u film ceste i kada se Harry zaputi u putešestvije Amerikom tijekom kojih će upoznavati razne likove, pretvara se "Harry and Tonto" i u film o generacijskom jazu i nerazumijevanju između nove i stare Amerike. Harry je tipični predstavnik one stare Amerike koja se formirala još negdje uoči Velike depresije tridesetih i čovjek koji ima pomalo arhaične poglede na život i svijet koji se u međuvremenu potpuno promijenio, no njega te promjene nisu dotaknule.
Tako su i najzanimljiviji dijelovi filma njegovi susreti s ljudima tijekom putovanja od istoka prema zapadu poput 15-godišnjakinje koja je pobjegla od kuće ili prostitutke koja nema ništa protiv avanture s njim. Ipak, daleko najjači adut filma je Carney kao Harry, smiren čovjek suptilnog smisla za humor koji prihvaća sve ma koliko se razlikovali od njega i čovjek kojem se nikuda ne žuri i koji je ovu slučajnu avanturu prihvatio kao i svojevrsno izravnavanje računa sa životom i priliku da pokuša ispraviti i nešto što ga je mučilo cijelog života.
Primjedbe
Objavi komentar