"Sciuscia" ili "Shoeshine" smatra se jednim od prvih primjera talijanskog neorealizma, a uz Roberta Rosselinija, Vittorio De Sica autor je uz čije filmove najbolje možemo vidjeti kako je izgledao život u poslijeratnoj Italiji. Iako su njegovi filmovi igrani, djeluju i "Čistači cipela" kao i njegovi kasniji filmovi od kojih je vjerojatno najpoznatiji "Kradljivci bicikala" kao stvarni dokumenti vremena. Stvarne i životne priče ljudi, a i u svom prvom poslijeratnom filmu De Sica je kao glavne protagoniste odabrao djecu. Iako je karijeru De Sica počeo kao glumac i to kazališni još dvadesetih godina prošlog stoljeća, još početkom četrdesetih počeo je on snimati i filmove.
No, ključni trenutak bio je susret sa Cesareom Zavattinijem koji će postati njegov stalni scenaristički suradnik i zajedno će oni napraviti sve ključne filmove u drugoj polovici četrdesetih i pedesetih. Pratimo ovdje sudbinu dvojice čistača cipela s ulica Rima neposredno nakon završetka rata. Giuseppeu i Pasqualeu su glavne mušterije američki vojnici, a njih je i dalje puna Italija koja se oporavlja od Mussolinijeve diktature i zemlja se tek ponovno izgrađuje. Siromaštvo i bijeda su očigledni, ljudi su na rubu gladi i snalaze se na razne načine, a život na ulici, prijevare, sitni kriminal i šverc ukradene robe, za mnoge je jedini način zarade.
Giuseppeov stariji brat Attilio jedan je od tih sitnih kriminalaca koji za kriminalne radnje svoje grupe nerijetko koristi i usluge djece. Giuseppe i Pasquale sanjaju kako će uštedjeti dovoljno za kupnju konja s obližnje farme, no čišćenje cipela baš i nije posao uz koji mogu toliko zaraditi. Ipak, uz Attilia će uspjeti izvesti prijevaru i doći do novca za konja, no njihovo veselje bit će kratkog roka jer će ih ubrzo uhvatiti policija i optužiti za krađu 70 tisuća lira koje su zapravo ukrali Attilio i njegova ekipa. Dječaci će završiti u maloljetničkom zatvoru koji je nakrcan klincima poput njih, a lako je za pretpostaviti da ovo nije jedna od onih priča sa sretnim završetkom.
"Sciuscia" je film koji na tragičan i šokantan način prikazuje razmjere humanitarne katastrofe u poslijeratnoj Italiji i što je od zemlje napravio Mussolinijev fašizam. Već prvim poslijeratnim filmovima De Sica je pokazao da je fantastičan redatelj i dokumentaristički pristup koji je on primijenio u filmovima tog doba bio je putokaz mnogim kasnijim filmašima, a ono što je snimao u toj fazi karijere bila je čista suprotnost blještavilu i glamuru Hollywooda. Iako se u to vrijeme još nije dodijeljivao Oscar za filmove izvan engleskog govornog područja, "Shoeshine" je dobio počasnu nagradu, baš kao i "Kradljvci bicikala" dvije godine kasnije i zahvaljujući tim filmovima sredinom pedesetih uveden je Oscar za vrednovanje filmskog stvaralaštva izvan engleskog govornog područja.
Primjedbe
Objavi komentar