Laurence Olivier jedan je od najvećih glumaca svih vremena, a jedna od deset glumačkih nominacija koje je zaslužio (uz osvojen Oscara za ulogu "Hamleta" kojeg je sam režirao za što je bio nominiran i za režiju) bila je za ulogu Archie Ricea, ostarjelog, trećerazrednog vodviljaša kojeg je pregazilo vrijeme iako si on to ne želi priznati. Njegovi staromodni kazališni nastupi praktički više nikoga ne zanimaju, pjesme i plesovi koje izvodi zapeli su još u vremenu II svjetskog rata, a šale mu datiraju valjda još iz I svjetskog rata. No, svejedno on pokušava opstati na sceni iako je očito da mu baš i ne ide jer je pred bankrotom, a i privatni život mu je u potpunom raspadu. Svejedno on kao da je sebe uspio uvjeriti da će se sve preokrenuti i grozničavo pokušava pronaći naivce koji bi financirali njegovu novu predstavu, a idealan izbor mogli bi biti roditelji Tine (Shirley Anne Field), dobrostojeće djevojke koja je upravo izabrana na izboru za miss i pala je na njegov šarm.
Vrlo brzo postaje nam jasno da je Archie nevjerojatno egoističan tip, čovjek u kasnim pedesetima koji o sebi ima iznimno visoko mišljenje, a ponaša se prema ljudima kao da oni postoje isključivo da bi mu ugađali. Njegova žena Phoebe je alkoholičarka koja mu stalno prigovara. Mlađi sin Frank (Alan Bates) mu je pomoćnik, stariji Mick (Albert Finney) je vojnik koji je upravo poslan u Afriku zbog krize u Sueskom kanalu, a u primorski gradić u kojem Archie ima svoj teatar iz Londona je stigla i njegova kćer Jean (Joan Plowright kojoj je ovo bila prva veća filmska uloga). Jasno joj je da se puno toga promijenilo otkako je zadnji puta bila ondje, a važan dio ove disfunkcionalne obitelji je i njen djed i Archiev otac Billy (Roger Livesy) koji je nekoć također bio zabavljač.
Archie je u ozbiljnim problemima jer mu je za vratom porezna pošto godinama nije plaćao doprinose za svoje glumce, no svejedno on namjerava i dalje ići doslovno glavom kroza zid. Dok se svijet oko njega doslovno urušava i nestaje, on kombinacijom samozavaravanja, prijevara, muljanja, šarma i slatkorječivosti uz dodatak nedostatka imalo obzira za sve one koji ga vole, pokušava izvesti comeback. I zaista je ovo jedan od onih filmova u kojima puno toga počiva na izvedbi glavnog glumca, a Olivier je ulogu Archiea Ricea usavršio još u predstavi koju je napisao John Osborne, dramatičar za kojeg se ističe da je pedesetih transformirao i modernizirao englesko kazalište. Nakon nevjerojatnog uspjeha drame "Look Back in Anger" koja je također prebačena na film s Richardom Burtonom u glavnoj ulozi, a režirao ju je Tony Richardson, pod njegovom redateljskom palicom snimljen je i "Zabavljač".
Osbornea i "Look Back in Anger" se smatra i začetnikom neorealizma u britanskom filmu koji se naziva i Kitchen sink realizam i u ovom pokretu prikazuju se problemi običnih, prosječnih Britanaca u društvu koje se mijenja. Iako "The Entertainer" možda i nije tipični predstavnik Kitchen Sinka, svejedno je to sjajan prikaz društvenih promjena i ljudi koji se u njima nisu uspjeli snaći. S obzirom da je film snimljen prema predstavi, i ne čudi da je "Zabavljač" prilično teatralan, a takav je, upadljiv i nametljiv glavni lik koji doslovno ruši sve pred sobom živeći u fantaziji kako će se sve opet posložiti i kako će ponovno postati zvijezda. Iako mu je i samom jasno da je to apsolutno nestvarno i neostvarivo.
Primjedbe
Objavi komentar