U najnovijoj epizodi serijala Amerikanci upoznaju europski film, Švicarac na privremenom radu u Hollywoodu Marc Forster (Monster's Ball, Stranger than Fiction, Finding Neverland, Quantum of Solace, World War Z) snimio je remake gotovo pa istoimenog švedskog filma iz 2015. godine. U švedskom originalu snimljenom po popularnom romanu Fredrika Backmana taj naslovni čovjek zvao se Ove i tog čangrizavog i bijesnog starca utjelovio je Rolf Lassgard, a sada je on Otto i utjelovio ga je Tom Hanks. I ovaj dvostruki oskarovac pokazao se kao sjajan izbor za ulogu tog čovjeka kojem sve smeta i koji svemu prigovara i koji si je odlučio skratiti muke jer život više nema smisla nakon smrti njegove voljene žene Sonye.
Od prvog trenutka djeluje Otto koji upravo odlazi u mirovinu kao tip koji bi bio dostojan rival Larryu Davidu iz "Bez oduševljenja, molim" u zanovijetanju, prigovaranju i sitničarenju. Odmah se u početku Otto svađa u dućanu jer su mu nekoliko centa više naplatili uže kojim se planira objesiti, a svojom zlovoljom i inzistiranjem na striktnom držanju pravila i sitničarenjem on terorizira cijeli stambeni blok u kojem živi. Kako su svi dobri i pristojni prema njemu, da se naslutiti da Otto nije uvijek bio takav čangrizavac koji ne vidi više razloga za život otkako je umrla njegova žena.
I dok kroz flashbackove spoznajemo detalje iz Ottovog života i braka sa Sonyom, u njegov život počet će se uvlačiti novi susjedi koji su se doselili u stambeni blok kojim on vlada. Glasna i brbljava Marisol (Meksikanka Mariana Trevino sjajno tu parira Hanksu) i njen muž Tommy stalno dolaze k Ottu i na njegov užas stalno od njega traže neke usluge i pomoć. Netko treba pričuvati djecu pa Tommy pada s lojtre koju im je Otto posudio, a malo, pomalo kao da će se i Ottov oklop polako početi topiti. Shvatit ćemo da se iza tog čangrizavog starca skriva čovjek velikog srca (i doslovno!), koji će do kraja, kako već to ide u tim holivudskim bajkama, pronaći razloge za život i nakon nekoliko neuspješnih pokušaja odustati od suicida.
I bez obzira što smo praktički sve to već vidjeli, bio je "Čovjek zvan Otto" jedan od onih pozitivističkih, gorko - slatkih, na kraju feel-good filmova koji se nekako zavuku pod kožu. Scenarist David Magee (Finding Neverland, Life of Pi) priču je pametno prebacio iz Švedske u američki stambeni blok i posredno se ovaj film bavi i problematikom gentrifikacije jer vidimo tu stalno developera koji pikira stanove u kojima žive starci. Film je to koji podilazi publici i ne libi se biti sladunjav, no nekako mu je teško to uzeti za zlo pošto od početka znamo kako će se sve to rasplesti.
Primjedbe
Objavi komentar