Negdje sam pročitao rečenicu da je teatar apsurda dijelom nastao i zato što svi ti poznati pisci nisu više mogli pronaći nikakav smisao u svijetu nakon II svjetskog rata. Kad je, po njima, cijeli svijet i sve što su znali izgubili svaki smisao i postao potpuno apsurdan, zašto bi njihova djela morala imati smisla? Zašto i ona ne bi bila potpuno apsurdna, lišena svake logike i smisla iz nekog realističkog kuta gledanja? Potpuno apsurdan i besmislen je i svijet koji su stvorili Jorgos Lantimos i njegov scenaristički suradnik Eftimis Filipou koji su se nakon prijelomnog filma grčkog čudnog vala na festivalu u Veneciji predstavili podjednako šokantnim i apsurdnim filmom.
Stvarnost je potpuno iskrivljena u "Alpama" kako se naziva i film, ali i bizarna agencija čiji članovi uz novčanu naknadu glume nedavno preminule ljude kako bi članovi njihovih obitelji lakše premostili taj jaz. Sama ta ideja je potpuno apsurdna i nadrealna, no samo Lantimos i njegov drug Filipou sposobni su oko takve ideje izgraditi priču koja na kraju itekako ima smisla i na koju se može gledati i kao na brutalnu kritiku svijeta, poglavito grčkog društva koje se tada našlo u ogromnim problemima, a država pred bankrotom. I četiri člana ove agencije - mlada gimnastičarka i njen trener te neformalni vođa grupe odnosno bolničar Mont Blanc koji će kao najnoviju akviziju angažirati otuđenu medicinsku sestru, nude sve vrste usluga.
Ako treba glumit će oni i mrtve supružnike, mlade tenisačice poginule u prometnoj nesreći, čak i pokojnog muža slijepe starice koja ih često traži da igraju scenu u kojoj je muža uhvatila u krevetu s ljubavnicom. Potpuno je sve to suludo, nestvarno, ne čudi i što su razgovori pa i dikcija nekako hladni, ravni, lišeni emocija, potpuno neprirodni i neživotni. Čini se da svi oni jako teško odvajaju svoje stvarne živote od svog posla, no medicinska sestra otići će tu i korak dalje te će joj se posve ispremiješati stvarnost i uloge za koje je angažirana.
Otišao je ovim filmom Lantimos još i korak dalje od prethodnika "Očnjaka" jer ondje je tek iznio tek mikrokozmos potpuno izopačenog, izokrenutog i poremećenog svijeta, a u "Alpama" je cijeli svijet takav. Sve je tu potpuno dehumanizirano, ljudi se tu ne ponašaju kao ljudi, no sve ono što se događa tu za taj izokrenuti, nestvarni svijet, djeluje kao nešto normalno i kao nešto prirodno. I sve te odiše mračnim deadpanovskim tonom te gledatelj stalno očekuje kada će se ta bolesna zajebancija zaustaviti i kada će netko reći malo smo se zafrkavali, ali sada se vraćamo u normalu, no to se ne događa. Konstanta je taj ton smješten negdje na pola puta između komičnog i jezivog, ljigavog.
Primjedbe
Objavi komentar