Američki slikar Julian Schnabel koji se krajem devedesetih biografskom dramom o svom kolegi Basquiatu djelomično prebacio i na svijet filma, a veliku nagradu žirija festivala na festivalu u Veneciji osvojio je biografskom dramom o kubanskom piscu i disidentu Reinaldu Arenasu. Uloga Arenasa ne samo da je donijela prvu nominaciju za Oscara Španjolskom glumcu Javieru Bardemu, već je to bila i uloga koja mu je osigurala proboj na međunarodnu filmsku scenu. "Before the Night Falls" snimljen je prema istoimenoj autobiografiji pjesnika i žestokog kritičara režima Fidela Castra čija su djela u zemlji bila zabranjivana, a on je zbog "ideoloških devijacija" i otvorene homoseksualnosti dosta vremena proveo u zatvoru.
Pa iako se Schnabel odlučio za linearno izvođenje Arenasove životne priče, "Before the Night Falls" je poetičan i stiliziran film, vizualno atraktivan, gotovo pa impresionistički i fragmentaran. Pratimo tu Arenasov život od djetinjstva, no od početka tu kao da se miješaju stvarnost, fikcija i ona dječačka sjećanja za koja nije jasno jesu li se stvarno dogodila ili su plod mašte ili nešto između. Od trenutaka kada se njegova majka s njim dok joj je još bio u utrobi iz Havane vratila na selo nakon što ju je ostavio muž, selidbe u grad Holguin kao dječak pa do pridruživanja gerilcima dok je imao 14 godina. Od vrlo brzog razočaranja u revolucionarnu borbu i ono što se počelo događati kada su Fidel Castro i ekipa preuzeli vlast pa do epizode kako ga je djed pretukao k'o vola u kupusu kad mu je ovaj otkrio da mu je učitelj rekao da ima dar za poeziju.
I taj trenutak gotovo da će obilježiti Arenasov život jer dar za pisanje i želja da se izražava i piše, neće mu donijeti ništa dobroga u komunističkoj Kubi, a pomoći mu neće ni činjenica da je homoseksualac. Pa iako se "Before the Night Falls" zasniva na Arenasovom tekstu i piščevom viđenju svog života, sve to je Schnabel nadopunio sa svojom vizijom Kube. Brojnim kadrovima i sekvencama koji kao da su smješteni na pola puta između sna i jave, a film je to o tvrdoglavosti i nesposobnosti jednog čovjeka da se prilagodi. Da je u Arenasu bilo bar mrvicu spreman na konformizam, vjerojatno bi se on jako dobro snašao u komunističkoj Kubi, no on kao da je odlučio sam si dodatno zakomplicirati situaciju i život si pretvoriti u pakao.
Stalno je on provocirao, gotovo mazohistički izazivao vlast itekako svjestan onoga što će mu se dogoditi. I nije on prikazan kao nekakav heroj i borac za prava potlačenih, ovaj puta homoseksualne populacije koje je, ako je vjerovati ne samo ovom filmu, već i Arenasovim zapisima, Kuba očito bila prepuna. Arenas je prikazan tu gotovo kao hodajuća kontradikcija, tip jednostavno nesposoban na prilagodbe koji puno sretniji život nije imao ni kada je konačno uspio prebjeći u SAD. Zapažene su tu i dvije epizodne uloge koje je utjelovio Johnny Depp, posebnu onu ekscentričnog transvestita koji je imao sposobnost da može u stražnjici iz i u zatvora prošvercati što god je trebalo pa je tako navodno van stigla i jedna od Arenasovih knjiga kasnije objavljenih u inozemstvu pošto je u Kubi bio zabranjen.
Primjedbe
Objavi komentar