Već s prethodnim filmom, izvrsnom romantičnom humornom dramom "The Things We Say, the Things We Do" Emmanuel Mouret pokazao je da pretendent na status francuskog pandana Woodya Allena ili još bolje nasljednik svog novovalnog sunarodnjaka Erica Rohmera, a taj status potvrdio je i sljedećim filmom. Žanrovski bi se i "Diary of Fleeting Affair" ili "Chronique d'une liaison passagere" mogla opisati kao romantična humorna drama i to potpuno na tragu stila i duha filmova kakve su nekoć snimali Rohmer i Allen. Moglo bi se za ovaj film reći da je Mouretova "Annie Hall" jer i ovdje pratimo priču o jednoj ljubavnoj vezi ili bolje rečeno aferi. Osjeti se tu i duh legendarnog francuskog filmaša Erica Rohmera koji je također snimao slične filmove o ljubavi, moralu i nevjeri, a strukturiran je "Diary of Fleeting Affair" poput dnevnika, baš kao i Rohmerovo "Klarino koljeno".
Susrete oženjenog ginekologa Simona (Vincent Macaigne) i razvedene Charlotte (Sandrine Kiberlain) pratimo kroz dvadesetak poglavlja u nekih šest mjeseci. Krećemo tu odmah u glavu, od prvog susreta u baru kada je Simon skupio hrabrost konačno se upustiti u izvanbračnu avanturu naći se sa samouvjerenom i samosvjesnom razvedenom i koju godinu starijom Charlotte pa do sljedećih susreta koji će ubrzo postati učestali. I Simon u opet izvrsnoj izvedbi Macaignea kao tipičnog woodyallenovskog smušenjaka, nesigurnog i brbljavog tipa koji nikad ranije nije bio nevjeran supruzi, malo po malo naučit će se na činjenicu da sada ima ljubavnicu. Sve manje će ga proganjati grižnja savjesti, postajat će sve slobodniji uz šarmantnu Charlotte koja se čini kao žena koja ima odgovore i rješenja baš za sva pitanja i probleme.
I po intelektualističkom stilu humora podsjeća "Diary" na filmove Allena i Rohmera, a baš kao i u prethodnom filmu, ova naizgled jednostavna priča u kojoj pratimo isključivo njihove susrete, funkcionira jako dobro. Film je to koji se ističe i suptilnim humorom, situacijama koje djeluju itekako stvarno i u trenucima kada se Simon još privikava na činjenicu da ima ljubavnicu, ali i u trenucima kada shvaća da bi on želio možda i nešto više, no previše je nesiguran i uplašen da bi to pokušao i realizirati. Premijeru je ova simpatična i pametno osmišljena romantična humorna drama imala u Cannesu, a Macaigne je baš kao i za ulogu u prethodnom Mouretovom filmu bio nominiran za francuskog glumca godine.
Primjedbe
Objavi komentar