Američka filmašica podrijetlom iz Sierra Leonea Nikyatu Jusu nakon niza kratkih filmova konačno je odlučila snimiti i debitantski dugometražni film. Ovom više psihološkom dramom nego klasičnim hororom ona se predstavila u Sundanceu gdje je i dobila veliku nagradu žirija u sekciji američkog igranog filma, a nastavlja se ona u "Dadilji" baviti tematikom položaja crnkinja u današnjoj Americi. Aisha (Anna Diop) ne samo da je crna žena, već je ona i neprijavljena imigrantica iz Senegala koja živi u New Yorku dok joj je sin i dalje u Africi. Sreća kao da će se ovoj ženi koja je u domovini radila kao učiteljica osmijehnuti kada je kao dadilju svoje kćeri angažira bogati i uspješni par (Michelle Monaghan i Morgan Spector) s Upper East Sidea.
I Aisha misli da sada konačno i ona može početi sanjati svoj američki san i odmah počinje ona štedjeti novac kako bi i sina dovela u Ameriku, no kao što smo već odavno naučili, američki san i nije zamišljen na način da bi se ostvario baš svakome. Još jedan je to u nizu modernih američkih rubnih horora koji imaju snažan autorski štih, stilizirani, vizualno upečatljivi pa se tako Jusu tu i zanimljivo poigrava bojama te fino kontrastira tipično afričko šarenilo i bogatu paletu sa sivilom, hladnoćom modernističkog stana koji praktički postaje novi Aishin dom i samog grada uopće.
Nažalost, kao i mnogi drugi novi američki filmovi, bio je to film u kojem se puno više pažnje posvetilo upravo svemu tome sa strane, a kao da se zaboravilo na ono najvažnije - priču. Iako nam je od početka jasno da par koji je zaposlio Aishu nije ni izbliza tako idealan kao što se želi prikazati, što će i ona shvatiti, ubačeni su tu i afrička folkloristika i mistika. Do kraja ćemo shvatiti i zašto jer praktički čim počne raditi kao dadija, Aisha će početi proživljavati jezive noćne more u kojima kao da se utapa ona ili netko oko nje. I tempo filma je dosta problematičan, spor, na trenutke zamoran tako da ovaj psihološki horor - karakterna studija na kraju ipak nije opravdao očekivanja.
Primjedbe
Objavi komentar