Avangardni katalonski filmaš sa francuskom adresom Albert Serra snimio je još jedan enigmatičan film, no za razliku od nekoliko njegovih prethodnih djela čija se radnja odvijala za vrijeme 17. ili 18. stoljeća, donosi on sada jednu modernu priču. No, i "Pacifiction" je sve samo ne običan film, sporovozna artistička drama prilično čudnog ugođaja koncipirana je pomalo eliptično, a time kao da je Serra želio poručiti da se ništa ne mijenja na egzotičnom mjestu kao što je jedan od otoka Francuske Polinezije gdje se radnja filma i odvija. Pa iako je ugledni francuski filmski magazin Cahiers du Cinema izabrao "Pacifiction" kao najbolji film godine, ne mogu reći da dijelim njihovo mišljenje, a ne mogu reći da sam puno promijenio i mišljenje o Serri u odnosu na njegove prethodne, teško gledljive filmove.
I "Pacifiction" je dosta težak, naporan film, nevjerojatno polaganog tempa, stiliziran i vizualno upečatljiv, koji se vuče gotovo tri sata. Pa iako je Serra ubacio tu natruhe i neke elemente klasičnog trilera o paranoji jer na tom mirnom, tihom i uspavanom otočju kojim upravlja Francuska, pojavit će se glasine da se ponovno ondje spremaju nuklearna testiranja. Onaj koji bi to trebao znati je visoki upravitelj De Roller (Benoit Magimel dobitnik je nagrade Cesar za najbolju mušku ulogu), a njegovo ponašanje ne razlikuje se previše od uloge kakvu je u kolonijalnom dobu valjda imao guverner. I čovjek je to očito iznimno proračunat kojem je uvijek na prvom mjestu vlastita dobrobit, a rješava on praktički sve što se odvija na otočju.
No, daleko je "Pacifiction" od politički intrigantnog trilera, više je to kao karakterna studija u kojoj se zapravo malo toga događa. Baš kao što se čini da je vrijeme stalo na tom egzotičnom otočju, tom pravom pacifičkom raju na zemlji, tako se čini i da De Roller lakoćom ondje drži pod kontrolom sve legalne i ilegalne poslove pa i one između. Obilazi on hotele, noćne klubove u kojima se skupljaju svakavi čudaci za koje domorodci pripremaju egzotične plesove, sastaje se s raznim ljudima, pokušava umiriti domaće stanovništvo koje je sve zabrinutije glasinama o testiranju, a istovremeno strahuje da su te glasine pokrenuli Kina ili Rusija kako bi proširili svoj i narušili francuski utjecaj.
I osjeti se tu tenzija, a Serrina intencija ovdje kao da je bila zamišljanje kako to izgleda taj kasni kolonijalizam u kojem je nekoć ogromnim europskim imperijima ostao tek poneki prekomorski teritorij. Kako bi uopće mogao izgledati život i posao nekog francuskog upravitelja na posve drugom kraju svijeta i koliki on utjecaj danas uopće i može imati, osim nekog simboličnog. Stoga i De Roller svoju važnost pokušava i prenaglasiti, trudi se baviti svime i svačime samo kako bi se prikazao važnijim od onoga što jest, a zapravo je svjestan da je zaglavio u potpuno nebitnom kutku svijeta i jedino što mu je preostalo je izvući najviše što može za sebe.
Primjedbe
Objavi komentar