"Okreni tijelo prema suncu" jedna je od rečenica koje je svojoj kćeri često govorio sovjetski Tatar kojeg su Nijemci zarobili odmah na početku II svjetskog rata. Potom je on završio i u gulagu pošto je Staljin sve ratne zarobljenike smatrao dezerterima, izdajnicima, ljudima nedostojnim života. O gotovo 14 godina odiseje svog oca, njegova kćer Sana Valiulina, Ruskinja koja već više od tri desetljeća živi u Nizozemskoj, ne zna ništa. Nije on nikad o tom periodu želio govoriti, a dio onoga što je preživio doznala je tek nakon njegove smrti i to iz pisama koja je iz sibirskog gulaga slao njenoj majci, odnosno njegovoj budućoj ženi.
Snimila je ugledna nizozemska dokumentaristica Aliona van der Horst umjetnički i poetičan dokumentarac uglavnom sastavljen od arhivskih snimki nadograđenih Saninom naracijom odnosno njenim čitanjem očevih pisama. Pokušava ona na tim starim snimkama koje prikazuju sovjetske zarobljenike pronaći i lice svoga oca, a usput pokušava shvatiti što je taj čovjek morao proživjeti. Samo nekoliko mjeseci nakon 19. rođendana i nakon njemačkog napada na SSSR, on je s milijunima drugih mobiliziran i poslan u rat, a već koji mjesec kasnije je zarobljen. Pokušavajući spoznati što joj je to proživio otac, i protagonistica kao da pokušava spoznati samu sebe, ali i povijest svoje zemlje jer ratni zarobljenici nisu bili nešto što se spominjalo u Sovjetskom savezu.
Ondje su se za svaki Dan pobjede održavale velike parade na kojima su defilirali preživjeli crvenoarmejci, no njen otac stalno je bio po strani. Nije on ni pričao o godinama provedenim na "preodgoju" u gulagu i tijekom cijelog života smatran je on izdajnikom domovine iako bi se prije moglo reći da je on bio taj kojeg je izdala njegova zemlja, nego što je on bio izdajnik. I riječ je o jednoj od onih posve nevjerojatnih životnih priča koja je podjednako intimna, a opet koja toliko toga govori o toj suludoj sovjetskoj diktaturi, tom totalitarnom mentalnom sklopu i surovom diktatoru koji je nevjerojatnom lakoćom žrtvovao milijune svojih sunarodnjaka.
I vizualno je "Turn Your Body to the Sun" upečatljiv i moćan dokumentarac jer autorica je tu iskoristila mnoge arhivske snimke iz gulaga smještenih duboko u unutrašnjosti Sibira. I dok Sanin otac u pismima pripovijeda kako je jedva preživljavao težak fizički rad na temperaturama koje su išle na minus 30, no ističe da je ipak imao sreće jer je završio u jednom od ne tako strogih kampova, Sana i njena sestra pokušavaju rekonstruirati njegov put. Od trenutaka kada je mobiliziran, od zarobljavanja negdje na području današnje Rusije, preko zarobljeništva u Njemačkoj pa do trenutaka kada je kao zarobljenik poslan u Francusku taman uoči iskrcavanja u Normandiji kada je uspio pobjeći i predati se saveznicima.
Do toga kada je on i stotine tisuća sovjeta koji su imali sličnu sudbinu poslan u Englesku i kako je po završetku rata Staljin praktički sve preživjele ratne zarobljenike poslao za kaznu u gulag. Nevjerojatna je to priča jer vidimo i kako je Sanina mama zapravo upoznala svog budućeg muža posve slučajno i kako se između njih razvila ljubav iako se nikad prije nisu ni vidjeli, a na susret su morali čekati gotovo deset godina. Kao da autorica ovim filmom postavlja pitanje kako su veliki povijesni događaji utjecali na živote običnih, malih ljudi i kako ljudi koji su nešto slično proživjeli uopće drugima mogu sve to objasniti. Tako do kraja i Sana shvaća zašto njen otac nikad nije pričao o tim jezivim i nesretnim godinama svoje mladosti, no uspjet će ona rekonstruirati taj fascinantan i tragičan život.
Primjedbe
Objavi komentar