Prilično promašenu karakternu studiju potpunog sociopata i manijaka snimio je dugometražni debitant Peter Dourountzis. Tek naknadno sam shvatio da je "Vaurien" ili "Rascal" osmislio prema stvarnom čovjeku, francuskom silovatelju i serijskom ubojici Guyu Georgesu osuđenom još 2001. godine. I bez tih informacija jasno nam je da je glavni protagonist, mladi lutalica Dje (Pierre Deladonchamps) čudak, mračni tip, no ne djeluje on, barem u početku, kao silovatelj i ubojica. Putuje on vlakom i bez imalo srama ubacuje se djevojci koja mu daje do znanja da ne želi imati ništa s njim. Izlazi na stanici i uvaljuje se drugoj, ubrzo i trećoj kod koje će njegov mračni šarm upaliti.
Luta on stalno gradom bez dokumenata, da se naslutiti da je upravo izašao iz zatvora, beskućnik je i stalno on navaljuje kad vidi u blizini neku ženu. Tek kasnije shvaćamo da nije on samo jedan od onih napornih i dosadnih tipova, već da je Dje i izrazito opasan, bolestan i da je bolje imati što manje posla s njim. Pokušao je Dourountzis očigledno snimiti mračnu i realističnu karakternu studiju o takvom tipu i pozabaviti se i socijalnom i društvenom problematikom te zapravo ovdje uopće ne vidimo ništa od nasilja, tek se te grozne stvari naslućuju. Svejedno, ostalo mi je puno toga ovdje nedorečeno, prazno, bez nekog pravog smisla i završio je "Vaurien" negdje na pola puta između pokušaja divljeg, nihilističkog filma o sociopatu koji se istrenirao u nevidljivosti i karakterne studije / socijalne drame. Za ovo prvo nedostajalo je energije i stila, a za ovo drugo konteksta i smisla.
Primjedbe
Objavi komentar