Nekako je teško apsorbirati i shvatiti koliko su se životi ljudi na zapadu promijenili u samo nekoliko generacija. Kako se u praktički samo nekoliko desetljeća to uglavnom nepismeno, gotovo pa primitivno ruralno društvo s usađenim primordijalnim strahom od neke božje kazne preobrazilo u moderne, misleće zajednice. U vrijeme ovog prvog, u kasno 19. stoljeće na dansku farmu vodi nas i ova mučna i potresna drama snimljena gotovo u Dogme stilu. "Du som er i himlen" ili "As in Heaven" bio je i debitantski dugometražni film Tee Lindeburg koja je ovdje odlučila slijediti put poznatijih sunarodnjaka kao što su Lars von Trier ili Thomas Vinterberg te je snimila realističnu, stiliziranu dramu u čijem je središtu pažnje 14-godišnja Lise (debitantica Flora Ofelia Hoffman Lindahl).
Ona je najstarije dijete seoske obitelji i uživa ona u zadnjim danima ljeta uoči odlaska u školu, što je privilegija koju Lise ima prva od cijele obitelji. I ima ona braće i sestara da ih je teško i pobrojati, no njena majka opet je trudna i svakog časa treba roditi. I dok pratimo te sunčane dane gotovo pa pastoralne idile koja provodi posljednje trenutke na farmi, mama će početi dobivati trudove. Naravno da liječnik u takvim situacijama nije potreban jer babica tvrdi da je sanjala kako porod neće proći dobro ako zovu liječnika. No, porod baš i ne ide kako bi trebao, Lisina mama u teškim je mukama i ljudi počinju razmišljati da bi liječnik ipak možda dobro došao.
Kad već nema liječnika, tada će, sigurni su oni, pomoći molitva i svi članovi obitelji misle da su i oni na neki način skrivili mamine muke. Tako i Lise razmišlja u čemu je pogriješila, što je učinila nažao tom nevidljivom božanstvu kojeg ti ne možeš vidjeti, ali zato on sve vidi i čuje. Je li razlog tome što se pokazivala seoskom mladiću ili zato što je izgubila majčinu ukosnicu? Lise postaje sve sigurnija da je ona kriva za mamin problematičan porod, a u njoj dolazi do konflikta između onog primitivnog, slijepog vjerovanja, religijskog fatalizma koji je usađen u nju i pokušaja vlastitog promišljanja, dedukcije i shvaćanja svijeta oko sebe koji je obično odlika ljudi barem prosječne inteligencije.
Nekako me uvijek razljute filmovi o tom religijskom fatalizmu koji se stoljećima usađivao u ljude i slijepom vjerovanju u te natprirodne sile kojima se doslovno ljude držalo u mraku. Tako i vizualno "As in Heaven" u početku možda djeluje kao pastoralna idila u kojoj sve sunčano, blještavo, iskonsko i prirodno, no sve je tu zapravo potpuno suprotno. Ljudi su u mraku, zarobljeni u tim uskim pogledima na svijet, a horizonti koji su se možda i počeli otvarati za ovu djevojku odlaskom za školovanje, vrlo brzo počet će se sužavati. I djeluje sve tu tako prirodno, naturalistički, a mlada glumica upečatljiva je u ulozi Lise za što je zasluženo dobila nagradu za najbolju glumicu na festivalu u San Sebastianu, gdje je i Lindeburg osvojila nagradu za režiju.
Primjedbe
Objavi komentar