Mračnu, šokantnu pa i pomalo morbidnu triler - dramu snimio je ugledni španjolski filmaš Manuel Martin Cuenca (El autor, La hija) koju sjajnom izvedbom nosi jedan od najboljih španjolskih glumaca, Antonio de la Torre. Ovaj sjajan glumac briljirao je u filmovima kao što su "El reino", "Tarde para la ira"; "Que dios nos perdone", "La noche des 12 anos" ili "Endless Trench", a ovdje je on šutljivi, povučeni, diskretni krojač iz gradića u Andaluziji za kojeg već u uvodnoj sceni saznajemo da je potpuni psihopat. Carlos vodi dvostruki živor jer on je serijski ubojica, potpuni manijak koji ubija žene, a potom jede njihovo meso.
Ima on vikendicu u planinama gdje se bavi tim gadostima, a inače živi on miran život i nitko ne bi naslutio da je on potpuni bolesnik. Vlasnik je krojačke radnje smještene u kući preko puta zgrade u kojoj živi, a njegova rutina potpuno će se poremetiti kada se u istu zgradu doseli mlada i atraktivna Rumunjka Alexandra (Olimpia Melinte). Očito je da Alexandra privlači Carlosa, no on kao da se bori sa svojim nagonima, porivima i hladan je iako je očigledno da ona želi vezu s njim i očigledno mu se nabacuje. No, Carlos je jedan od onih tipova koji očito ne znaju komunicirati sa ženama, a do kraja ćemo shvatiti i otkuda ti bolesni, morbidni ubilački porivi.
Kada jednog dana Alexandra nestane, pojavit će se ondje njena sestra blizanka Nina koja će također od Carlosa tražiti pomoć i on će joj ponuditi pomoć u potrazi za sestrom, bez obzira što gledatelj može naslutiti što se dogodilo nesretnoj djevojci. Pokušat će se on ponovno oduprijeti svojim nagonima jer jasno da će ga i Nina privlačiti podjednako kao i njena sestra, a iako nam je od samog početka filma jasno da imamo tu posla s potpunim bolesnikom, Cuenca je snimio izniman film, podjednako šokantan triler o psihopatu koji ne može kontrolirati svoje nagone iako je jasno da bi to želio.
Htio bi Carlos imati normalan život kao i svi ostali, no shvatit ćemo da je to za njega praktički nemoguće. Ili ipak ne jer počet će se on otvarati kada dopusti Nini da mu se približi, no jasno da to nije jedna od onih priča koje mogu dobro završiti. Iako tema vjerojatno odmah na prvu zvuči odbojno, De la Torre sjajnom izvedbom, a Cuenca majstorskom režijom, polaganim tempom i dugim, brižno komponiranim kadrovima tonski i stilski postavlja estetiku posve drukčije od same teme. Bez obzira što nam je od starta jasno da je Carlos bolestan tip, manijakalni ubojica, uvlači nas Cuenca u priču i gledatelj pokušava shvatiti zašto je on takav?
Tko je u stvari taj misteriozni tip za kojeg gledatelj zna da bi ga se trebalo kloniti, no ostatak likova u filmu toga nije svjestan. Za njih je on možda čudak, ekscentrični samotnjak, ali nikako ne tip koji može skrivati tako bolesnu tajnu i tip koji ima dvostruki život. Je li moguće uopće raspoznati takvu osobu među ljudima i kome bi uopće moglo pasti napamet da bi netko bio sposoban za takve gadosti? Imao je "Cannibal" na kraju desetak nominacija u izboru za španjolski film godine, a osvojio ju je tek Pau Esteve Birba za vrhunsku kameru koja otkriva dovoljno da shvatimo tko je Carlos, no ne odlazi u nepotrebno eksploatacijske vode i eksplicitnim gadostima ne prestravljuje gledatelja, već želi polučiti psihološki efekt.
Primjedbe
Objavi komentar