Ahmed Mourad je pisac kojeg bi se moglo opisati i egipatskim Joom Nesboom, popularni autor krimića, a Marwan Hamed tamošnji je režiser koji posljednjih godina snima filmove isključivo po Mouradovim romanima. "Diamond Dust" bio je za sada najveći uspjeh za ovaj dvojac i ovaj misteriozni krimić - triler bio je veliki hit u Egiptu. No, baš kao u velikoj većini sličnih krimića s kojih god strana svijeta dolazili, priča je tu dosta nategnuta i ne posebno uvjerljiva tako da ni očito kvalitetni produkcijski uvjeti nisu uspjeli ovaj film izdići puno iznad prosjeka. Mogao bi se "Diamond Dust" u najkraćim crtama opisati kao egipatski odgovor na Hitchcockov "Prozor u dvorište", no nije to jedno od onih klasičnih i iritantnih prepisivanja, već je legendarni klasik Mouradu i Hamedu dijelom poslužio kao inspiracija.
Iako je "Diamond Dust" stilski i tehnički snimljen po uzoru na angloameričke filmove istog žanra, najjači adut ovog filma ipak je autentična egipatska društveno - politička pozadina. Bez obzira što se radnja filma odvija u sadašnjosti (odnosno 2012. kad je roman objavljen), okidač svega su dobrim dijelom događaji iz prošlosti. Tako ukratko saznajemo povijesne okolnosti s početka pedesetih godina kada je vojnim udarom srušena monarhija i kako je prvi predsjednik Mohamed Naguib pokušao uvesti stvarnu demokraciju u Egipat da bi ga ubrzo novim vojnim udarom svrgnu njegov kompanjon Gamal Abdel Nasser te je on postao dugogodišnji diktator ove sjevernoafričke zemlje.
U tim prevratnim vremenima odrastao je otac glavnog protagonista filma, Tahe, djelatnika u ljekarni u Kairu koji vodi naizgled prosječan i običan život. Njegov otac je umirovljeni nastavnik povijesti koji je već desetljećima paraliziran, a gledanje kroz prozor stana jedan je od njegovih hobija. Sve dok ga jednog dana iz nepoznatih razloga netko ne ubije u stanu, a Taha potom pronađe očev dnevnik iz kojeg će saznati tko je njegov otac zapravo bio i što je to zapravo dijamantna prašina te što je stari s njom još od djetinjstva izvodio. Shvatit ćemo da stari baš i nije bio obični bezazleni čiča, no i dalje je nejasno zašto bi ga netko ubio sve dok Taha ne shvati da se tatko upleo u opasne radnje i vidio je neke moćne ljude kako rade nešto što baš i nije trebalo biti viđeno.
Tako će se i Taha naći u opasnosti te će se uplesti u opasne političke intrige i vrlo brzo postat će mu jasno da su u očevo ubojstvo upleteni neki iznimno moćni ljudi. Iako je načelno priča čak i relativno zanimljiva, vrlo brzo se dosta to rasprši na nekoliko strana, nepotrebno zakomplicira pa film traje dobrih dva i pol sata. Također su mi pomalo problematični bili nekako staromodna gluma pa i režija, kao da je riječ o filmu koji je sniman negdje šezdesetih iako je i po fotografiji i okruženju jasno da se zbiva u sadašnjosti. Ipak, oni koji vole krimiće i trilere, vjerojatno ne bi trebali pogriješiti s ovim egzotičnim žanrovskim izdankom.
Primjedbe
Objavi komentar