Simone je debela (ili da se politički korektno izrazim - pretila) 15-godišnjakinja koja je uskrsne praznike odlučila provesti na selu. I to u društvu ujne Claudie (Pia Hierzegger), poznate nutricionistice koja se nedavno razvela od Simoninog ujaka i od tada je praktički cijela obitelj izgubila kontakt s njom. Claudijine knjige o zdravoj prehrani su bestseller i nije čudno da Simone želi pomoć ujne, no od samog početka ovog sporogorećeg austrijskog horora, počet će se tu nešto čudno događati. Djeluje to u trenucima kada upoznajemo Claudijinu obitelj, njenog čudnog i preplašenog sina Filippa i njenog novog dečka ljigavca Stefana rubno kao i neka groteskna crna komedija.
Čini se da ih je dolazak Simone prekinuo u nekim drugim planovima, no dugometražni debitant Peter Hengl potencijalno zanimljivu priču gotovo je uspio posve uništiti iritantno sporim tempom. Od početka nam je jasno da u toj kući baš ništa nije okakvo kako se pokušava prikazati Simoni, kao i da svi skrivaju neke mračne tajne. Ono što se zapravo ondje događa pokazat će se još užasnijim od onog što je Simone uopće mogla zamisliti, a cijeli film tu igra na osjećaj nelagode, gradi se uznemirujući, čak i zlokobni ugođaj. Kako će se približavati Uskrs, tako će sve glasnije zvoniti zvona za uzbunu te će i Simoni, iz čije je perspektive priča iznesena, postajati sve jasnije da bi joj bilo puno pametnije da je ostala kod kuće, uživala u šunki i jajcima, a ne kao tu prisilno postila, shvatit ćemo do kraja i iz kojih razloga.
Premijeru je "Family Dinner" imao u ponoćnoj sekciji festivala u Sundanceu i prava je šteta što je tempo tu zaista uspavljujući tako da film s vremenom postane gotovo iritantan. Iz dana u dan (Hengl je film podijelio u poglavlja i to po danima, od ponedjeljka pa do uskrsne nedjelje) ugođaj tu postaje sve zlokobniji, nelagoda je sve veća, a Simone polako shvaća da tu ima posla sve samo ne s normalnim ljudima i da njen ujak nije ujnu Claudiu ostavio bez razloga. Osjećaj nelagode i uznemirenosti potenciran je i svom, tmurnom paletom boja, kao i bizarnim odnosima među članovima obitelji i zapravo je prava šteta što se Hengl odlučio za tako puževski tempo uz koji kada i dočekamo samu završnicu, već nam postane gotovo svejedno kako će to završiti.
Primjedbe
Objavi komentar