Island je nezavisna država postao tek potkraj II svjetskog rata. Najduže kroz povijest ovaj izolirani otok u Atlantskom oceanu, smješten gotovo na pola puta između Europe i Sjeverne Amerike bio je pod upravom Danske. Pokušavali su kroz stoljeća Danci kolonizirati taj egzotični i prilično pusti otok velik kao dvije Hrvatske na kojem živi oko 360 tisuća stanovnika, a baš kao što je i obično slučaj da kolonizatori na one koje koloniziraju gledaju kao na neka niža bića, vidimo da je tako bilo i u slučaju Danske i Islanda. Veze Islanda i Danske i dalje su dosta jake pa je tako i islandski filmaš Hylnur Palmason studirao u Danskoj gdje je 2017. i snimio svoj prvi film, nadrealističku dramu "Winter Brothers" da bi potom na Islandu snimio sljedeći film, mračnu dramu - revenge triler "A White, White Day".
Stoga i ne čudi da je njegov treći film ne samo snimljen u islandsko - danskoj koprodukciji, već ovu priču čija se radnja odvija potkraj 19. stoljeća na Islandu donosi ispričanu iz perspektive jednog Danca. Taj Danac je mladi luteranski svećenik Lucas (Elliott Crosset Hove koji je jednu od prvih glavnih uloga imao upravo u Palmasonovoj "Zimskoj braći"), a on je dobio zadatak otputovati na Island kako bi u naselju koji su izgradili Danci, izgradio crkvu. Ponijet će Lucas sa sobom fotoaparat kako bi putem bilježio ono što vidi, zemlju, ljude i sve prirodne fenomene, a kako bi što bolje upoznao zemlju u koju dolazi, odlučit će se on proći je kopnom.
Naravno da će iz Danske do Islanda doći brodom, no neće se on iskrcati točno na lokaciji gdje treba izgraditi crkvu, već na drugom kraju otoka i uz asistenciju lokalnog vodiča Ragnara (vjerojatno najpoznatiji islandski glumac Ingvar Sigurdsson koji je glavnu ulogu imao i u White, White Day) pokušat će on doći do naselja. No, na ono što će ga dočekati na Islandu, ništa ga neće moći pripremiti. Znao je Lucas da putuje u zemlju koja je potpuno drukčija od njegove, ali tek će na svojoj koži osjetiti kako je to hladna, pusta i nepristupačna zemlja jednako takvih ljudi koji baš i ne vole danske gazde. Iako Ragnar razumije i zna govoriti danski, ovaj tvrdoglavi starac odbija s Lucasom komunicirati na danskom i između njih dvojice vrlo brzo će se razviti animozitet i neprijateljstvo.
I u prvom fascinantnom dijelu "Božje zemlje" pratimo putovanje Lucasa i njegove karavane s jedne strane Islanda i to u kasnu jesen i ranu zimu. I u tim trenucima djeluje to istovremeno gotovo kao i opservacijski dokumentarac na tragu onoga što je o prirodnim fenomenima snimao Rus Viktor Kosakovski. Ta surova, mistična, okrutna priroda potpuno će općiniti mladog svećenika i izazvati u njemu strahopoštovanje, a putovanje divljinom i pustoši pokazat će se puno opasnijom i surovijom od onoga što je Lucas mogao zamisliti. Sav taj mračni ugođaj dodatno potencira hladna, potmula, gotovo zloguka atonalna glazba tajvansko - kanadskog glazbenika Alexa Zhanga Hungtaija, a ne treba posebno ni isticati da su ugođaj, kao i fotografija Marie von Hausswolff impresivni.
Te islandske pustoši u prvom dijelu filma igraju važnu ulogu dok se Lucas čudi svemu tome oko sebe. Tim močvarnim pustopoljinama, vulkanima iz kojih negdje u daljini suklja dim, kanjonima, hladnim rijekama i svemu što ga okružuje. Nakon što jedva preživi ovo naporno putovanje, Lucas i ostatak ekspedicije stići će u dansko naselje gdje živi Carl (Jacob Lohmann) s dvije kćeri, djevojčicom Idom i lijepom, mladom 20-godišnjom Annom (Vic Carmen Sonne). Ondje će Lucas nakon što se oporavi voditi neke drukčije borbe, prvenstveno one moralne i sa samim sobom jer će od početka biti jasno da ga Anna privlači i da ga je putovanje tim okrutnim otokom tijekom kojeg je zamalo umro, potpuno promijenilo. I šteta je što je taj drugi dio filma ipak bitno slabiji od prvog i što je "Godland" možda mrvicu prerazvučen (138 minuta) te kasnije dosta pati na tempu i ritmu. I dok je vizualno u toj opčinjenosti prirodom Palmason uzor očigledno pronašao u stvaralaštvu Wernera Herzoga, po egzistencijalističkoj i moralističkoj borbi glavnog lika, "Godland" kao da duguje dosta legendarnom francuskom filmašu Robertu Bressonu i njegovom stvaralaštvu. Premijeru je "Godland" imao u Cannesu, a Crosset Hove bio je nominiran za europskog glumca godine.
Primjedbe
Objavi komentar