Willem Dafoe ima one-man show u psihološkoj drami - trileru o kradljivcu umjetnina koji će prilikom odrađivanja jednog poslića ostati zarobljen u pametnoj, high-tech bogataškoj kući u New Yorku. Nema (Dafoe) već u uvodnoj sceni vidimo kako je provalio u penthouse nekog njujorškog bogataša i cilj su mu tri slike Egona Schielea. No, Nemov pomagač, haker s kojim je na toki-voki vezi ubrzo će se prestati javljati i to nakon što se sigurnosni sustav resetira, a provalnik ostane zatočen u tom pažljivo i dizajnerski uređenom, luksuznom stanu s bazenom.
Nažalost, pretvorit će se "Inside" vrlo brzo u pomalo zamornu survivalističku dramu - triler iako, mora se priznati, ovakvu vrstu survivalizma još nisam vidio. Iako je stan, utvrdili smo to već, luksuzan, vlasnik je po odlasku isključio vodu, pokvarila se klima pa je jedno vrijeme nevjerojatno vruće da bi kasnije postalo ledeno kao u hladnjači. U pametnom frižideru koji počinje puštati Macarenu čim je otvoren duže od dvadesetak sekundi ima tek malo hrane pa će Nemu za preživljavanje poslužiti i hrana za psa. Iako je Nemo iskusni i zasigurno sposobni provalnik, svi pokušaji izlaska iz stana u kojem je zatočen pretvorit će se u neuspjeh za neuspjehom pošto je taj penthouse očito i projektiran kao tvrđava iz koje se ne može samo tako unutra ili van.
Kako će vrijeme prolaziti tako će i Nemo sve više psihički propadati. Počet će se tu miješati stvarnost, fantazija i snovi uz povremene flešbekove. Pa iako je Dafoe nesumnjivo perfektan izbor za ulogu psihički izmučenog tipa koji će tako zaglaviti, ostao mi je debitantski film grčkog režisera Vasilisa Katsoupisa nekako nedorečen, na trenutke zamoran i što je najgore od svega, prazan. Pretpostavljam da nije baš lako film od 105 minuta u kojem praktički imamo samo jednog lika složiti da bude nešto posebno dinamičan, no previše toga ovdje mi je ostavljeno enigmatičnim, potpuno otvorenim.
Kao da su Katsoupis i Britanac Ben Hopkins koji je po Grkovoj ideji i napisao scenarij, sve pare uložili na samog Dafoea. Bacimo starog Willema u jedan takav luksuzni stan i idemo ga snimati kako on pokušava pobjeći iznutra, jede hranu za pse, kenja u bazen iz kojeg je ispustio vodu i imamo film. Nedostajalo mi je tu i intenziteta, tim više jer smo Dafoea već bezbroj puta imali priliku gledati kako tone u ludilo pa i po tome film premijerno prikazan u sekciji Panorama festivala u Berlinu nije ponudio nešto novo. Produkcijski dizajn pa i režija u "Inside" su, uz glumu jasno, na visini zadatka, no možda ne toliko ideja, već sama realizacija priče odnosno scenarij je tu najveći problem.
Primjedbe
Objavi komentar