Nolanov "Interstellar" za mene je jedan do najboljih svemirskih filmova još od nenadmašne Kubrickove "Odiseje u svemiru". Film je to u kojem mi je tek nakon drugog gledanja sve nekako sjelo na svoje mjesto i film kojim je Christopher Nolan još jednom potvrdio da je danas nenadmašan kad su u pitanju ovakvi spektakli. Zanimljivo je kako Nolan od ukupno pet nominacija za Oscara, tek jednu ima za režiju (Dunkirk), a za ovu priču prvi se zainteresirao još Steven Spielberg početkom stoljeća. Ideja za "Interstellar" zapravo je krenula još sredinom devedesetih kada su producentica Lynda Obst i fizičar Kip Thorne zajedno radili na filmu "Kontakt".
Na temelju teorija ovog gravitacijskog fizičara i astrofizičara njih dvoje su osmislili ideju za film o konceptu prostor - vremena. U teoriji relativnosti prostor se uz standardne koordinate opisuje i četvrtom koordinatom, odnosno vremenom, a taj koncept na kraju je dopao do scenarista Jonathana Nolana kojem je trebalo čak pet godina da osmisli scenarij koji će biti prijemčiv i za publiku koja, baš poput mene, u pravilu i nije nešto posebno upoznata s astrofizikom ili kvantnom fizikom. I podjednako koliko je to film o tim fizičkim i matematičkim konceptima, Nolan je ponajviše uspio jer je "Interstellar" ujedno i izvanredna drama o obitelji, odgovornosti, žrtvi i ljubavi.
Film je to koji impresivno otvara i brojna filozofska pitanja ne samo o tome što nam donosi budućnost i hoće li Zemlja zaista, kao u ovom filmu, postati praktički nenastanjiva, već što se to uopće skriva u tim svemirskim dubinama? Što se to nalazi izvan naše galaksije i hoće li naši potomci ikada uspjeti otputovati u ta meni potpuno apstraktna i nezamisliva područja? Kako je uopće nastao svemir i kako je zapravo običnim, prosječnim ljudima dosta teško i pojmiti taj koncept jer nam je prirodno da je vrijeme linearno i da ono ne može teći drukčije. No, kvantna fizika tvrdi da je linearno vrijeme tek produkt naših umova. Da ne duljim više seruckanjem o nečemu što i sam ne mogu potpuno shvatiti, sjajno su braća Nolan taj teško razumljivi high concept uspjeli približiti običnim ljudima i snimili svemirsku avanturu koja djeluje zapanjujuće.
I vizualno i produkcijski bio je to iznimno zathjevan zadatak, a priča tu kreće 2067. godine kada su nekakve štetočine izazvale ozbiljne tegobe u proizvodnji hrane i svijet je upao u razdoblje gladi. Kad ljudi postanu gladni, onda se obično više ne zamaraju kulturom, umjetnošću ili znanošću te i po tom pitanju ovdje upoznajemo svijet koji je znatno nazadovao. Nekadašnji NASA-in pilot Cooper (Matthew McCounaghey) također radi kao farmer i bavi se proizvodnjom hrane, a podjednako nemirnog duha i znatiželjna je i njegova kćer Murph (Mackenzie Foy kao desetogodišnjakinja i Jessica Chastain kao odrasla) zbog čega upada u probleme u školi.
Kako bi se obeshrabrilo ljude da se bave znanošću, u školama se djecu uči da su praktički sva znanstvena otkrića bile prijevare i laži. Ravnozemljaši, šupljezemljaši i slični šupljeglavci će, ako je vjerovati ovom filmu, doći na svoje kroz nekih pola stoljeća, a američka vlada ugasila je i NASA-u jer se smatralo da je to samo gubitak novaca i resursa. Sve je samo podređeno proizvodnji hrane, no "duh" za kojeg Murph tvrdi da komunicira s njom u njenoj sobi, odvest će Coopera do tajne vladine zgrade u kojoj još postoje ostaci ostataka NASA-e. I pristat će Coop ubrzo na putovanje u svemir kako bi s još nekolicinom znanstvenika pokušao pronaći nastanjive planete slične Zemlji u susjednim dimenzijama koje su sada dostupne jer se kod Saturna pojavila crna rupa.
Obećat će on kćeri da će se vratiti jednog dana na Zemlju i da će ih spasiti, no do kraja ćemo shvatiti da će to spašavanje biti ponešto drukčije od onoga što je zamišljao. Film je to koji vizualno od prve do zadnje scene potpuno oduzima dah, a zanimljivo je kako su svemirski segmenti i oni koji se događaju na farmi poharanoj pješčanim olujama snimljeni u različitom formatu. Na kraju je "Interstellar" bio nominiran za Oscara praktički u svim tehničkim kategorijama, osvojivši tek nagradu za vizualne efekte. Epska je to i grandiozna svemirska avantura i drama u kojoj je Nolan uzore podjednako pronašao "Odiseji u svemiru" i ostalim klasičnim SF-ovima, ali i u Hustonovom "Blagu Sierra Madre" kojeg je redatelj sam naveo kao film koji perfektno oslikava ljudsku prirodu.
Primjedbe
Objavi komentar