Ukrajinac Valentin Vasjanovič prije nekoliko godina predstavio se nihilističkom distopijom "Atlantis", a i "Reflection" ili "Vidblysk" stilski se i tematski potpuno nastavlja na prethodnika. Razlika je samo što je vrijeme radnje u "Atlantisu" bilo nekoliko godina nakon završetka rata u Ukrajini koji je od zemlje napravio spaljenu zemlju, dok u "Reflection" putujemo u 2014. godinu i početak rata u pokrajini Donbas. I djeluje film premijerno prikazan u glavnom programu festivala u Veneciji potpuno zastrašujuće, jezivo, šokantno i mučno. Taj dojam dotano se potencira dugim uglavnom statičnim širokim kadrovima snimljenim izdaleka, kao s neke distance.
Sve je tu hiperrealistično i kamera je u pokretu jedino kad se kreće glavni junak Serhij (Roman Luckij), liječnik kojeg će zarobiti Rusi ili separatisti iz pokrajine Donbas. Ponekad se on kreće sam, ponekad ga za sobom vuku tipovi u fantomkama dok ga vode na torturu i mučenja, a sve ono što ćemo vidjeti ovdje potpuno je jezivo. Serhij je mladi kirurg koji se s kolegom zaputio u ratnu zonu kako bi pomagao ranjenicima, no jedne noći dok idu prema graničnom području, krivo će skrenuti. Umjesto na ukrajinskom punktu, završit će oni kod Rusa ili separatista, a dok će mu kolegu odmah ubiti, Serhij će završiti u zarobljeništvu.
Film je to koji brutalno prikazuje na koji način rat dehumanizirajuće djeluje na ljude i sve ono što će Serhij ondje doživjeti, pretrpjeti, kasnije i vidjeti teško je uopće opisati. Nakon što i sam prođe torturu i iznuđeno priznanje da je terorist, zbog svog liječničkog zvanja bit će on prisiljen sudjelovati i u mučenjima onih koji su imali identičnu sudbinu kao on. Nakon što Rusi završe s mučenjima, njegov je zadatak održavati te nesretnike na životu za novu rundu torture, a potom će u mobilnom krematoriju spaljivati tijela ubijenih. Spori tempo i statična kamera dodatno utječu na taj mučni, jezivi ugođaj od početka do kraja, a djeluje "Reflection" i pomalo simbolički, metaforički jer će se nakon razmjene zarobljenika Serhij vratiti kući i pokušati ponovno priviknuti na normalni život nakon svega što je doživio i vidio.
Iako film traje dobrih dva sata, sastoji se ukupno od tek tridesetak kadrova koji zbog toga što su snimljeni nekako iz daleka, dodatno uznemirujuće djeluju na gledatelja. Ima čovjek dojam kao da je tu negdje sa strane, i stvarno gleda sve ono što se događa, a nelagoda se potencira i dužinom pojedinih kadrova i scena koje traju i po nekoliko minuta. Film je to kojim Vasjanovič kao da na brutalan i okrutan način postavlja pitanje što se događa s duhom i psihom čovjeka koji prođe sve ono što je prošao Serhij, a kako bi sve djelovalo što autentičnije i stvarnije, kao konzultanta je angažirao ukrajinskog pisca i novinara Stanislava Asajeva koji je dvije i pol godine proveo u zloglasnom ruskom Izolatsya zatvoru u Donjecku.
Primjedbe
Objavi komentar