Jedan od najboljih filmova o nacističkoj Njemačkoj je po scenariju Freda Breinersdorfera snimio Marc Rothemund. Fascinantnu povijesnu dramu o tim tragičnim vremenima, o potpuno zaluđenom društvu i totalitaranoj državi u kojoj se nitko na glas nije usuđivao reći ono što je bilo očito. O nevjerojatnoj hrabrosti, herojstvu i ultimativnoj slobodi koju će skupo platiti glavna junakinja filma koji je dogurao do nominacije za Oscara za najbolji strani film. Ta naslovna junakinja odnosno Sophie Scholl bila je 21-godišnja studentica i antinacistička aktivistkinja iz Münchena, članica nenasilnog pokreta otpora Bijela ruža. I trebalo je imati nevjerojatnu hrabrost u toj totalitarnoj diktaturi biti protivnik sustava, a zajedno s bratom Hansom ona je uhićena nakon što su na sveučilištu ostavili antiratne letke.
Odmah oni dolaze u ruke nacističkoj tajnoj policiji Gestapu, a vrlo brzo zaluđeni agent srušit će njen alibi i svjesna da joj nema spasa, Sophie će priznati krivnju za ono što joj se stavlja na teret. Pokušat će ona zaštititi ostatak društva iz pokreta, a u ovoj fantastičnoj drami pratimo njene posljednje dane od trenutaka uhićenja pa do stravične i jezive završnice. Film je to s tako snažnom porukom, možan, upečatljiv, potresan, moćan, istovremeno tako potkovan filozofski, ideološki i politički. Na primjeru ove djevojke i njene sudbine perfektno je prikazano svo ludilo nacističkog režima i potpuni gubitak veza sa stvarnosti ljudi koji su podržavali i održavali režim.
I premda je sadržaj letaka koji su Sophie i Hans razbacali po sveučilištu bio relativno bezazlen i u tekstu su upozoravali da Njemačka dugoročno nema nikakve šanse u ratu praktički protiv ostatka svijeta, što je valjda svakome negdje u podsvijesti moralo biti jasno, bilo je to dovoljno da ih se osudi na najstrožu kaznu. Jer sloboda mišljenja, sloboda govora i kritičko razmišljanje ono je što najviše smeta svakom totalitarnom režimu pa kako neće i ovom najmonstruoznijem svih vremena. Sjajne su scene u kojima gestapovac ispituje Sophie, a ona hrabro i odlučno odgovara jer je već potpuno svjesna što je čeka i ako je već izgubila život, ne želi ona izgubiti moral, poštenje i osjećaj za pravednost.
Potpuno je nadrealno i samo suđenje koje to zapravo i nije pošto su i suci i porota i tužiteljstvo pa i odvjetnici zaluđeni nacisti koji su već unaprijed napisali presude i ništa se tu više ne može promijeniti. Snimljeno je to u realističnom, gotovo pa dokumentarističkom stilu te se tijekom pisanja scenarija Breinersdorfer što je moguće više držao službenih dokumenata i zapisa sa suđenja. Izvanredna je i Julia Jentsch u ulozi Sophie koja je dobila nagradu za najbolju glumicu u Berlinu i za europsku glumicu godine, a film je to sa snažnom humanističkom i antiratnom porukom i koji pokazuje da i u najvećoj i najgoroj tami mora postojati barem minimalna natruha svjetla.
Primjedbe
Objavi komentar