Nisam baš uspio dokučiti što je pjesnik (preciznije pjesnikinja odnosno scenaristica i redateljica Ana Katz) htio reći ovom apsurdističkom dramom snimljenoj u pomalo cinema verite stilu u crno - bijeloj tehnici. Premijeru je "The Dog Who Wouldn't be Quiet" imao u Sundanceu, a pratimo u ovom filmu nekoliko čudnih epizoda u čudnom životu tridesetogodišnjeg grafičkog dizajnera Sebe (redateljicin brat Daniel Katz). Ovo je jedan od onih arty filmova u kojima je zbilja teško, možda i posve nepotrebno objašnjavati što se tu događa, no niz potpuno apsurdnih događaja potpuno će promijeniti život ovog čovjeka.
Sve će krenuti kad će se njegovi susjedi početi buniti zbog buke koju proizvodi njegov pas, a da situacija bude apsurdija Sebinog psa niti jednom nismo čuli da laje. Zbog istih razloga ovaj tip će i popušiti otkaz, a potom će se zaputiti na bizarno putovanje tijekom kojeg će susretati neke nove ljude. Na kraju će se pojaviti i meteor koji će trajno zatrovati zemljinu atmosferu i svi će morati nositi neke astronautske kacige. Najjači adut ovog filma je zaista sjajna crno - bijela fotografija, no nisam uspio uhvatiti neki dublji smisao ovog gotovo pa eksperimentalnog niskobudžetnog argentinskog filma koji djeluje kao serija vinjeta čija je radnja smještena u neko duže vremensko razdoblje.
Primjedbe
Objavi komentar