Gubitak djeteta vjerojatno je nešto najstrašnije i najgore što se čovjeku može dogoditi. Onaj koji nije nešto slično doživio, vjerojatno mu je i sama pomisao na to preapstraktna i jednostavno nezamisliva, nemoguća, previše nestvarna, a tom bolnom i delikatnom temom u jednom od svojih najboljih i najpoznatijih filmova pozabavio se talijanski filmaš Nanni Moretti. Ova potresna i razarajuća drama ovom važnom talijanskom filmašu donijela je vjerojatno i najveću nagradu u karijeri, Zlatnu palmu u Cannesu, a "Sinova soba" prati sudbinu racionalne obitelji talijanskih intelektualaca neke više srednje klase kako prolaze kroz sve faze tuge i boli.
Zapravo, trebat će proći dobra trećina filma da Andrea, sin uglednog psihoanalitičara Giovannija (Moretti), njegove supruge Paole (Laura Morante) i brat Irene (Jasmina Trinca) pogine prilikom ronjenja u moru. U trenutku smrti, svi oni reagirat će nekako prirodno, instinktivno i neće se moći pomiriti s tom bolnom činjenicom i trebat će proći neko vrijeme da uopće procesiraju da ga nema. Tada će tek slijediti beskonačna tuga, bijes, očajavanje, raspadanje njihovih života i svatko će se s nastalom prazninom suočiti na svoj način sve dok konačno ne prihvate da jednostavno moraju nastaviti živjeti s boli i nezamislivom rupom ostavljenom sa smrti sina odnosno brata.
I dok je Moretti na ideju svog drugog najpoznatijeg filma "Dragi dnevniče" (Caro diario) došao nakon što mu je još početkom devedesetih (srećom očito pogrešno) rečeno da ima još godinu dana života nakon što mu je dijagnosticiran rak, na ideju za "Sinovu sobu" došao je nakon što je saznao da on i supruga trebaju dobiti sina. Nakon Andreine pogibije, ugledni psihoanalitičar Giovanni jednostavno više neće moći nastaviti sa svojim poslom. Svakodnevno slušanje tuđih problema koji mu u odnosu na ono što je on prošao djeluju tako banalno i isprazno i neće on više imati snage i energije za posao u kojem je očigledno bio tako dobar.
"Sinova soba" je sjajan i upečatljiv film jer je zapravo tako životan, tako realan i tako stvaran. Još od uvodnih trenutaka kada su Andrea i njegov prijatelj optuženi da su iz škole ukrali fosil, a njegovi roditelji ne smatraju to tako velikim problemom jer znaju da je on dobar i ispravan dečko kojeg su dobro odgojili. Nakon tragedije Giovanni sve preispituje i razmišlja je li se prema sinu trebao ponašati drukčije. Je li ga mogao nagovoriti nekako da tog kobnog dana umjesto na ronjenje ode s njim na njihov standardni nedjeljni đoging gradom. Delikatan je to i upečatljiv film, dirljiva drama koja i danas strši kao jedan od vrhunaca Morettijevog stvaralaštva.
Primjedbe
Objavi komentar