Legendarni belgijski bratski dvojac, Jean-Pierre i Luc Dardenne u Cannesu gdje su već osvajali dvije Zlatne palme (Rosetta, Child) su se ponovno predstavili dramom snimljenom u njihovom prepoznatljivom stilu. Ponovno je kod braće Dardenne u središtu pažnje problematika marginaliziranih pripadnika društva, mladih, a ovaj puta to je par mladih imigranata iz Afrike. Lokita je 16-godišnjakinja koja je u Belgiju stigla iz Benina i pokušava ona dobiti azil, no od starta nam je jasno da njena priča baš i nije uvjerljiva. Tvrdi ona da je iz Benina morala pobjeći jer je njen mlađi brat, desetogodišnji Tori u Africi bio optužen za vještičarenje, a to mu automatski znači smrtnu kaznu.
No, birokrati iz imigracijskog centra u Lokitinoj priči pronalaze neke rupe, a vrlo brzo i mi ćemo shvatiti da to baš i nije onako kako ona želi predstaviti. Žive oni u centru za azilante dok čekaju papire i Lokita povremeno radi neke jednostavne poslove, no sav novac koji uspije zaraditi, otima joj ekipa koja ih je očigledno prokrijumčarila u Europu. Radi ona kao peračica suđa u restoranu, oboje za poslovođu istog tog restorana povremeno dilaju drogu, no ubrzo će se Lokita uvaliti u posao s opasnom ekipom koja će je smjestiti kao čuvaricu ilegalnog laboratorija marihuane na tajnoj lokaciji.
Svi oni koji su prethodno gledali neki od filmova ove slavne belgijske braće, vjerojatno znaju što tu mogu očekivati. Surovu, naturalističku, problemsku dramu u kojoj je malo toga crno - bijelo snimljenu kamerom iz ruke o sudbini dvoje mladih ljudi koji se pokušavaju snaći i preživjeti. Iako "Tori i Lokita" definitivno ne spada u sam vrh stvaralaštva braće Dardenne, svejedno je to fino promišljen, kvalitetan film u kojem su oni opet uspjeli pronaći nova lica za glavne uloge. U jednoj od sporednih uloga odnosno u ulozi poslovođe restorana pojavljuje se i sve zaposleniji albanski glumac Alban Ukaj kojeg smo zadnjih godina mogli gledati i u brojnim bosanskim i srpskim filmovima.
Primjedbe
Objavi komentar