Tematski me film Francuskinje Blandine Lenoir podsjetio na jedan američki film koji se gotovo istovremeno pojavio. Riječ je o biografskoj drami "Call Jane" Phyllis Nagy u kojem je Elizabeth Banks bila američka kućanica s kraja šezdesetih koja se igrom slučaja uključila u tada ilegalnu organizaciju koja je pomagala ženama koje su izabrale pobačaj. Osim u Americi, u isto vrijeme pobačaj je ilegalan bio u Francuskoj gdje se odvija radnja "Annie colere" odnosno "Bijesne Annie" i to samo nekoliko godina kasnije odnosno početkom sedamdesetih. I baš kao što je Banks bila u dobroj formi kao Jane, u podjednako dobroj formi je i Laure Calamy kao Annie, četrdesetogodišnjakinja iz francuske provincije zaposlena u lokalnoj tvornici.
Sretno je ona udana i majka dvoje djece, no ponovno je ona ostala trudna i potražit će pomoć organizacije koja pomaže ženama koje se nađu u identičnoj situaciji. Pobačaj je u Francuskoj i dalje ilegalan i ne može se izvesti u bolnicama, a organizacija koja se naziva MLSC ne samo da nudi besplatan, siguran i bezbolan pobačaj, već i psihološku podršku ženama koje se nađu u situaciji kao što je Annie. Zahvalna na pruženoj pomoći, i Annie će se uključiti u djelovanje te organizacije te će i sama početi pomagati drugim ženama, a istovremeno će i ona sama prolaziti kroz proces emancipacije i postajati samosvjesna žena koja zna što želi.
Ipak, kako je ovo europski art film, tako i sve tu djeluje naturalistički, stvarno, za razliku od ranije spomenutog "Call Jane" koji je ipak holivudiziran i prilagođen američkom tržištu. Imamo tu sjajan kontekst vremena i vidimo da tada nije tabu tema bio samo pobačaj, već je i kontracepcija bila nešto o čemu se baš i nije pričalo te shvaćamo kako je Francuska tada bila konzervativna sredina sa snažnim utjecajem katoličke crkve koja je po običaju bijesnila na najave da bi se pobačaj mogao legalizirati. No, istovremeno je "Bijesna Annie" i fina karakterna studija, intimna psihološka drama o ženi koja će doživjeti pravu transformaciju.
U početku je Annie jedna od onih tipičnih žena svog vremena koja ništa ne pita, šuti, radi, odgaja djecu, ni počemu se ona ne ističe iz tada standardnih uloga kakve je ženama poput nje nametnulo društvo. No, s vremenom će se Annie početi transformirati u snažnu, samosvjesnu ženu. Film je to sa snažnim feminističkim štihom koji slavi žensku solidarnost i prikazuje kroz što su sve žene morale prolaziti prije nego što je pobačaj postao zakonit i koliko su važne bile organizacije poput ove. Premijeru je ovaj film imao na festivalu u Locarnu, a riječ je o kvalitetnoj i empatičnoj drami koja na uvjerljiv način donosi duh vremena.
Primjedbe
Objavi komentar