Kraj Kulturne revolucije u Kini doveo je do toga i da se tamošnja kinematografija polako počela transformirati. Pojavili su se neki novi, mladi autori koji su umjesto dotadašnjeg prevladavajućeg i praktički jedinog mogućeg agit-propovoskog stila počeli snimati i filmove koji su tematizirali to traumatično i teško razdoblje. Već sredinom osamdesetih počeli su se pojavljivati u Kini filmovi koji su bili kritični prema tamošnjoj partiji i njenim postupcima, no bilo je to još uvijek dosta sramežljivo. Trebao je doći kraj osamdesetih i stasati sjajna generacija koja je na pekinškoj filmskoj akademiji diplomirala 1982. godine da bi kineski film bio prepoznat u svijetu i da bi tamošnji filmovi počeli osvajati glavne nagrade na najvećim festivalima kao što su Venecija i Cannes.
Predvodnik te tzv. pete generacije definitivno je Zhang Yimou koji je već za debitantski film "Red Sorghum" iz 1988. osvojio Zlatnog lava u Veneciji. U svojim ranim filmovima Zhang je tematizirao i problematizirao razdoblje i uoči komunizma pa nas tako "Ju Dou" vodi u ruralnu kinu na početku 20. stoljeća. Iako se cijeli svijet tada već ubrzano modernizira, ondje vrijeme kao da je stalo i zaglavilo u feudalizmu. Sela su prepuna siromašnih ljudi koji doslovno umiru od gladi, uz ponekog bogatog zemljoposjednika, vlastelina ili obrtnika koji iskorištava patnju većine. Tako će i bogati stari i okrutni vlasnik pogona za bojanje tkanine Yang Jinshan kupiti mladu ženu iz siromašne obitelji.
Kupio sam te, sada si moja i moraš raditi sve što ja poželim, govori stari Jinshan mladoj i lijepoj Ju Dou (Gong Li) u koju će se zaljubiti i njegov nećak Yang Tianquing (Li Baotian). Nakon što se ispostavi da je okrutni i zli starac neplodan, mladi Yang će odraditi posao, a i ne znajući da sin kojeg će Ju Dou ubrzo roditi, nije njegov, Jinshan će ubrzo doživjeti teški moždani udar i ostat će paraliziran od struka na niže. Svo to vrijeme Ju Dou i Yan Tianquing morat će skrivati svoju vezu i tajnu, a bio je "Ju Dou" i prvi kineski film ikada koji je došao do nominacije za Oscara za najbolji izvan engleskog govornog područja.
Sličnu temu života u tradicionalnoj Kini početkom stoljeća Yimou je obrađivao i u svom sljedećem, možda i najboljem filmu "Raise the Red Lantern", a njegovi filmovi možda su i najbolji prikaz te skoro i dalje pa feudalne, ruralne Kine uoči japanske okupcije i kasnijeg građanskog rata. Za razliku od filmova koji su se prethodno snimali u Kini, Yimou i ostatak ekipe iz njegove generacije u potpunosti je odbacio tradicionalne i nametnute metode snimanja i u realističnom, čak naturalističkom stilu istraživali su oni lokalnu kulturu, često snimajući u zabačenim dijelovima zemlje.
Umjesto do tada prevladavajućih tema kao što su herojska borba i, naravno, pobjeda komunizma, Yimou i ekipa više su se usredotočili na sudbine običnih ljudi, na njihove svakodnevne probleme. Zato i ne čudi da su mnogi kineski filmovi tog doba imali i političku oštrinu, bili su kritični ponajviše zato što su situaciju prikazivali bez uljepšavanja i ideologiziranja, nego onakvu kakva jest i kakva je bila. Iz tog razloga mnogi su se autori našli pod udarom cenzora, filmovi su im bili zabranjivani u zemlji dok su u ostatku svijeta osvajali nagrade pa je takav slučaj bio i s "Ju Dou". Dok je Yimou film prikazivao na festivalima diljem svijeta nakon premijere u Cannesu, kineska publika mogla ga je pogledati tek nekoliko godina naknadno pošto je tamošnja vlada zabranila njegovo prikazivanje.
Primjedbe
Objavi komentar