Švedski dokumentarist Magnus Gertten očigledno ima jedan jako neobičan hobi. Naravno da to nije svakidašnji hobi, zapravo i to nije hobi, već više možda neka opsesija, životna misija, a to je potraga za identitetima i imenima žena na snimkama iz svibnja 1945. godine koje prikazuju preživjele iz nacističkih koncetracijskih logora. Snimke na kojima su tisuće izmučenih žena pristiglih u švedski Malmö nakon tko zna koliko godina u Malthausenu, Ravensbrücku i sličnim nacističkim kampovima, Gertten proučava već godinama. I snimio je on već nekoliko filmova u kojima je putem tih snimki saznao tko su bile te žene i potom je pokušao rekonstruirati njihove živote i doznati tko su one, a sada je red stigao na dvije nove protagonistice.
I opet je to nevjerojatna i potresna priča, za koju je saznao posve slučajno i to tijekom pariške premijere svog prethodnog filma kada mu je prišla žena po imenu Sylvie Blanchi koja mu je rekla da zna tko je jedna od tih žena. I vidimo tu pomalo androgino i muškobanjasto, orijentalno lice za koje će se ispostaviti da se radi o Nadine Hwang, kćeri kineskog veleposlanika u Španjolskoj koja je tridesetih bila dio pariške kulturne scene. I ne samo to, Nadine je, ispostavit će se, bila ljubavnica Sylvijine bake, operne pjevačice Nelly rođene u Belgiji, koja je kasnije bila aktivna članica francuskog pokreta otpora, a te dvije žene zaljubile su se u koncentracijskom logoru.
Pokazat će se da Sylvie posjeduje i ogromnu količinu arhivskih snimaka svoje bake, pisama i dnevnika koje ranije u životu nije imala hrabrosti otvoriti, a pomoću svih tih dokumenata, Gertten i ta žena krenut će u potragu i pokušat će rekonstruirati živote Nelly i Nadine. Bio je ovaj dokumentarac podjednako poetično i potresno, tužno i divno slaganje mozaika života dvije osobe koje je sudbina spojila vjerojatno na najstrašnijem mogućem mjestu, u nacističkom logoru. Gledajući ovaj i brojne druge filmove koji obrađuju tu vjerojatno najstrašniju epizodu u ljudskoj povijesti, čovjek se mora zamisliti nad time koliko je života prekinuto i sudbina skrojeno tih stravičnih godina.
Kako bi se svi ti životi uopće raspleli i kako bi izgledali da su izvjesnog tipa iz Austrije svojedobno primili na likovnu akademiju i kako bi svijet izgledao danas da se svi ti užasi nisu odigrali. I dok je Gertten u nekom od prethodnih filmova donio zaključak da se Nadine nakon 1945. i oslobađanja iz logora zaputila u Kinu, sada je stigao do nevjerojatnih otkrića. Vidjet ćemo kako su se ove dvije žene uspjele pronaći i nakon završetka rata i da su zajedno živjele sljedećih dvadesetak godina, a sve te godine zajedno su vodile i dnevnik. Što je najbolje od svega, nekoliko godina nakon završetka rata, imale su i želju objaviti svoju zajedničku priču, no nitko od izdavača nije bio posebno zainteresiran tako da su ubrzo i one potonule u zaborav. Sve dok ih švedski dokumentarist nije izvukao iz njega i snimio film premijerno prikazan u Berlinu.
Primjedbe
Objavi komentar