Ephraim Kishon čuveni je izraelski pisac, humorist i satiričar koji je i danas jedan od najčitanijih pisaca u povijesti te zemlje. Rodio se on kao Ferenc Hoffman 1920. godine u Budimpešti, uspio je čak pobjeći iz nacističkog koncentracijskog logora, a nakon što se poslije rata vratio u mađarsku prijestolnicu, počeo ga je proganjati i komunistički režim. Stoga je 1949. preselio u novoformiranu državu Izrael, odmah je promijenio ime, a ni dvije godine nakon što se nastanio u kibucu Kfar Hahoresh počeo je pisati satirične kolumne za izraelske novine. Njegove kolumne instantno su postale popularne i donijele mu slavu, potom su slijedile knjige, a možda je manje poznato da je Kishon bio podjednako uspješan filmaš.
Njegov prvi film odnosno "Sallah Shabati" ne samo da je bio najgledaniji u izraelskim kinima, već je ova britka društvena satira na životu u kibucima bila nominirana i za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Kibuci su naselja specifična za Izrael koja zapravo funkcioniraju kao svojevrsne komune. Naselja su to zatvorenog tipa, članovi se uzdržavaju ondje radom na poljoprivredi, članstvo je dobrovoljno, a članovi zajednički rade i dijele svu imovinu. Kibuci su važnu ulogu imali u prvim godinama moderne izraelske države kada su ondje doseljavali Židovi sa svih strana svijeta i upravo su kibuci bili prva mjesta u koja su se mnogi ti ljudi doseljavali.
U jedan takav kibuc odlučio se s obitelji doseliti i glavni protagonist Kishonovog filma, egipatski Židov Sallah Shabati kojeg je odigrala kasnija velika glumačka zvijezda Chaim Topol. Topola vjerojatno najbolje pamtimo po glavnoj ulozi u "Gudaču na krovu" Normana Jewisona, a uloga u Kishonovoj satiri bila mu je i prva filmska te je instantno on postao velika zvijezda. No, umjesto u kibucu, taj siromašni doseljenik s trudnom ženom i sedmero djece, završit će privremeno u tranzitnom logoru gdje im je dodijeljena nekakva straćara u koju pošteni stočar ne bi smjestio ni svoje svinje.
Pratimo tako tu pokušaje tog domišljatog, ali i nevjerojatno lijenog tipa kako da se dokopa novca za neku bolju kuću pošto ih niti jedan kibuc ne želi primiti, a načini na koje će pokušati doći do novca zafrkancija su na račun tadašnjih stereotipa o Izraelu i njegovim stanovnicima. I u svojim knjigama Kishon je bio poznat po svojim otrovnim i satiričnim opisima izraelskog društva, a sve to što je radio u književnosti, sa "Sallah Shabati" uspješno je prenio i na film. Njegov prikaz života u kibucima kao mjesta u kojima je ravnopravnost i jednakost nešto tek nominalno, dok je stvarnost bitno drukčija, izazvala je žestoke reakcije među gorljivim cionistima, no izraelska publika i dalje njegov prvi i najpoznatiji film obožava.
Primjedbe
Objavi komentar