Turska je jedna od zemalja koja me najviše fascinira. Ta ogromna država rastrgana između Europe i Azije u kojoj kao da vječno traje borba između zapadnih i tradicionalnih vrijednosti koju su mnogi pokušavali razumjeti i opisati, a možda najbolji uvid u život moderne Turske uz sjajnog pisca Orhana Pamuka donosi njihov najbolji filmaš Nuri Bilge Ceylan. Možemo mi putovati po Turskoj koliko god hoćemo i diviti se drevnim čudima te fascinante kulture, no uz Pamukove knjige i Ceylanove filmove bolje ćemo razumjeti tu zemlju nego da ondje putujemo mjesec dana.
"Kis Uykusu" ili "Zimski san" vjerojatno je najpoznatiji i najbolji Ceylanov film koji mu je donio Zlatnu palmu u Cannesu i nominacije za europski film godine u kategoriji najboljeg filma, režije i scenarija. Inspiraciju za ovu meditativnu, opservacijsku dramu Ceylan je pronašao u Čehovljevoj kratkoj priči "Žena", kao i "Braći Karamazov" Dostojevskog. Iako traje više od tri sata, "Winter Sleep" je nevjerojatno dubok, pametan i promišljen film, a Ceylan tu na fantastičan način prikazuje te društvene, ekonomske, ali i intelektualne razlike među stanovnicima svoje zemlje. Radnju je po običaju smjestio u Kapadokiju, povijesnu regiju koja se nalazi u središnjoj Anadoliji odnosno Maloj Aziji, području koje je još od prapovijesti bilo kolijevka raznih civilizacija.
Aydin (Haluk Bilginer) nekoć je bio glumac u Istanbulu, a sada je on vlasnik hotela smještenog u planinama Kapadokije kao i brojnih nekretnina u mjestu koje iznajmljuje lokalnom stanovništvu. I predstavnik je on turske inteligencije, elite, bogat čovjek, sekularist koji sebe voli smatrati dobrim i poštenim čovjekom, altruistom s osjećajem za društvenu nepravdu, no zapravo je on ciničan tip koji prezire tradicionalno tursko društvo. On s visoka gleda na te ljude koji žive oko njega, i ne trudi se razumjeti njihove probleme, ali svejedno on redovito piše kolumne za lokalne novine u kojima palamudi o tamošnjim problemima koji se njega zapravo i ne dotiču.
Aydinova pretencioznost ističe se i po tome što si je on dao zadaću napisati knjigu ili bolje rečeno enciklopediju o povijesti turskog kazališta, a kako vrijeme prolazi, njegov egoizam i taština polako će se početi razotkrivati. Prva će mu na to ukazati njegova sestra Necla koja živi s njim nakon što se razvela i koja itekako dobro zna da je njen brat nevjerojatno uobražen i tašt tip koji zapravo iz udobnosti svoje fotelje u svojim kolumnama površno i sentimentalno piše kritike o nečemu sa čim nema veze. Okidač tome bit će susret s mladim i siromašnim imamom, čija je obitelj podstanar u jednoj od Aydinovih kuća i zbog drugih problema kasnili su s plaćanjem stanarine, zbog čega im je stigla ovrha za koju Aydin doduše nije ni znao jer on se tim sitnim stvarima i ne zamara.
Osim sa sestrom, Aydin će se konfrontirati i s mladom suprugom Nihal (Melisa Sözen) koja također praktički ništa ne radi u tom naizgled idiličnom okruženju, a grižnju savjesti zbog toga umiruje humanitarnim radom i očito je da između nje i Aydina više nema ljubavi. S nekoliko drugih ljudi, Nihal prikuplja pomoć za žrtve nedavnog potresa, pokušava izgraditi školu, a Aydin za njene aktivnosti i ne pokazuje pretjerano zanimanje. No, kada u njihovom domu Nihal organizira domjenak za prikupljanje pomoći, to će ga razljutiti jer ga nije pitala za dopuštenje i docira joj kako će se sve to pretvoriti u katastrofu zbog njenog neiskustva i da će netko od ostatka ekipe pokrasti novac.
I u tome se vidi Aydinov prijezir prema ljudima i njegov cinizam, a film je to u kojem je Ceylan gotovo na tragu Bergmana perfektno istražio psihologiju likova i gotovo je to nenadmašna karakterna studija. Dijalozi između likova su maestralni, pametni, Belginer je izvanredan kao Aydin, taj nadmeni tip čija vanjština i galantnost vrlo lako u početku mogu zavarati mnoge, no svi koji ga poznaju, baš kao što će ga gledatelj do kraja upoznati, svjesni su kakav je on čovjek. Sjajan je to film i zato što Ceylan perfektno koristi krajolik i okruženje u kojem se zbiva radnja, tu fascinantnu ruralnu Kapadokiju, kuće u stijenama i sve ostalo.
Primjedbe
Objavi komentar