Još jedan kvalitetan, pametan pa i subverzivan film stiže nam iz Turske. Bio je "Anadolu leopari" ili "Anatolijski leopard" i debitantski dugometražni film za tamošnjeg filmaša Emrea Kayisa, a očigledno je da se on stilski priklonio mainstreamu kad je u pitanju turski art film. Okruženje je tu pomalo misteriozno, tempo filma je relativno polagan, a u središtu pažnje je konflikt između tradicije i modernosti. Film je to i suptilnog humora, ironije i prepun simbolike jer baš kao što je sam anadolijski leopard ugrožena vrsta pred izumiranjem, vrlo slična je situacija i s glavnim likom, a leopard je tu metafora za svijet i društvo koje zapravo nestaju.
Fikret je već 22 godine direktor najstarijeg zoološkog vrta u Ankari, no zemljište na kojem se nalazi zoo planira se prodati developerima iz Emirata koji ondje misle napraviti zabavni park. No, upravo zbog anatolijskog leoparda stvari su zapele jer on je ugrožena vrsta i treba se pronaći mjesto na koje će ga se premjestiti. Kad jedne večeri Fikret u kavezu pronađe starog leoparda mrtvog, on će potajice skloniti njegovu strvinu i iscenirati kao da je životinja pobjegla. I vrlo brzo nastat će tu medijska histerija, potpuno ludilo i cijeli grad krenut će u potragu za odbjeglim leopardom. Odmah će u okolnim selima krenuti priče da su vidjeli leoparda tu i tamo, a situacija će do kraja postati potpuno apsurdna.
Tome će dodatno pridonijeti i glavni istražitelj, ekscentrični tip koji stalno priča neke anegdote, a film je to koji se ističe i pomalo deadpanovskim, prigušenim humorom. Prigušen je i nastup glavnog lika, starog direktora, šutljivog tipa vječno odsutnog pogleda kojeg šiba ozbiljna egzistencijalna kriza. Kao da je shvatio da je sa zatvaranjem zoološkog vrta i on potratio svoj život i 22 godine dao je nečemu što uskoro više neće postojati. Vidimo da nema on gotovo nikakav odnos s bivšom ženom i kćeri, a bliži mu se i godišnjica mature te susret s nekadašnjim kolegama i slušanje priča o tome tko je što postigao u životu.
Koliko tko ima novca na računu, koliko je tko zgrnuo nekretnina i koliko ima ljubavnica, a Fikret je čovjek koji nešto takvo jednostavno prezire. Čovjek je to koji je očigledno cijelog života javno dobro stavljao ispred privatnog i mentalni sklop u kojem se razmišlja samo o tome kako što više zgrnuti za sebe, jednostavno mu je stran. Ne samo stran, već potpuno gadljiv i potpuno mu je jasno da je on ostao među rijetkima koji tako razmišljaju i da je civilizacijska katastrofa javni zoološki vrt koji je ondje bio tko zna koliko, zamijeniti nečim banalnim za šaku turskih lira. Premijeru je "Anadolu leopari" imao na festivalu u Torontu, a potom je imao bogat festivalski život i prikazan je na svim stranama svijeta.
Primjedbe
Objavi komentar