Bertrand Tavernier zasigurno ne spada u onaj prvi ešalon najpoznatijih i najboljih francuskih režisera, no ovaj je filmaš rođen 1941., a preminuo 2021. godine bio omiljeni tip mnogh tih slavnih faca. Ostao je Tavernier upamćen ne samo kao iznimno produktivni filmaš, već i kao nevjerojatni erudit i poznavatelj filma, gotovo pa francuska verzija Martina Scorsesea. Već kao 13-godišnjak odlučio je da će se baviti filmom, a i prije 20. rođendana postao je asistent Jean-Pierrea Melvillea da bi se potom prebacio na izdavaštvo, a početkom sedamdesetih počeo je samostalno režirati.
I uopće se on ne uklapa u stil i estetiku nešto starije ekipe koja je pokrenula francuski novi val, već su mu uzori bili klasični majstori poput Johna Forda i Jeana Renoira, a ono što je Fordu bio John Wayne, to će Tavernieru postati Philippe Noiret. Taj sjajni francuski glumac kojeg se možda najbolje sjećamo po ulozi starog projekcionista u predivnom Tornatoreovom "Nuevo cinema paradiso", glumio je valjda u svim Tavernierovim filmovima pa tako i u ovoj crnoj krimi komediji čija se radnja odvija negdje u zapadnoj Africi na samom kraju tridesetih, uoči početka II svjetskog rata.
Dakako da je to i dalje francuska kolonija, a Lucien Cordier (Tavernier) jedini je policajac u gradiću u kojem su bijelci manjina i imaju sve pod kontrolom, a domaći crnci su i dalje gotovo na razini niže vrste. Cordier je odavno izgubio iluzije o važnosti posla, a izgubio je on i autoritet jer je postao glavna sprdnja u mjestu. Čak je i njegova supruga Huguette (Stephane Audran) u njihovu kuću dovela ljubavnika i otvoreno živi s njim. Daleko od toga da je Cordier po tom pitanju cvijeće jer i on je u tajnoj vezi s mladom Rose (Isabelle Huppert) čiji je muž nasilnik, no ne reagira ovaj lijeni policajac ni na to.
Pogotovo ga maltretira dvojac svodnika čija je glavna zanimacija iživljavanje na nesetnom Cordieru, no sve će se to ubrzo promijeniti. Nakon što ih ubije i shvati da se ništa ne događa, Cordier će se konačno početi ponašati onako kako on želi i ubrzo će se u mjestu početi pojavljivati i novi mrtvaci. I zaslužio je "Coup de torchon" i nominaciju za Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja, a bila je to bizarna, ekscentrična, crna komedija podjednako zabavna i vizualno i stilski elegantna. Iako je film naišao na podijeljene kritike, prošao je jako dobro na francuskim kino blagajnama, a imao je i deset nominacija za francusku nacionalnu filmsku nagradu Cesar.
Primjedbe
Objavi komentar