Realistična drama Ajitpala Singha jedan je od tipičnih primjera World Cinema, autentičnih i realističnih filmova koji gotovo u dokumentarističkom stilu pokušavaju uhvatiti stvarni život ljudi u određenom, često egzotičnom kutku svijeta. Tako u drami premijerno prikazanoj na festivalu u Sundanceu putujemo u indijsko selo u podnožju Himalaja, u ruralna područja koja se pokušavaju baviti turizmom pa čujemo tako i marketinške fore da je riječ o indijskoj Švicarskoj. I zaista, krajolici su to od kojih zastaje dah, planinska područja koja bi vjerojatno bilo sjajno posjetiti i boraviti ondje nekoliko dana, no nisam baš siguran da bih bio presretan da moram živjeti tamo.
Turizmom se pokušava baviti i Chandra koja s mužem Dharamom ima svratište koje se i naziva Švicarska. Odmah u uvodnoj sceni zapravo vidimo kako turizam ondje funkcionira jer Chandra se s konkurencijom za goste bori odmah na autobusnoj stanici te jedno drugom ruše cijenu kako bi privukli rijetke izletnike. Žive oni izvan glavnog mjesta, visoko u brdima i problem im stvara teška pristupačnost, pogotovo jer im je sin Prakash u invalidskim kolicima što je dosta otežavajuća okolnost zbog njegovog svakodnevnog odlaska u školu i liječniku koji i ne djeluje posebno stručno. I dok Chandra šteti novac kako bi se financirala izgradnja puta do sela, njen muž više vjeruje šamanskim ritualima pa će tako svu obiteljsku ušteđevinu sprašiti na angažman šamana koji će iz mladog Prakasha istjerati demona koji mu je oduzeo sposobnost hodanja.
Bio je "Fire in the Mountains" jedan od onih filmova u kojima pratimo konflikt između modernosti i nekih drevnih, primitivnih, ruralnih tradicija i običaja. Mjesto je to koje kao da je zapelo negdje na pola puta između to dvoje, a ta dva svijeta neminovno će se morati sudariti. I snimio je to Singh to u tipičnom autentičnom stilu kamerom iz ruke, no ipak je "Fire in the Mountains" bio nešto slabiji od mnogih sličnih izdanaka World Cinema koje sam gledao. Nekako mi je to ipak djelovalo neuvjerljivo, pogotovo jer sve to djeluje glumljeno i nije do kraja postignuta ona očekivana dokumentaristička razina kakva se očekuje u ovom filmu i očito je da Singh ima još puno za učiti i upijati iz stvaralaštva svog očiglednog uzora i sunarodnjaka, oca indijskog filma Satyajita Raya.
Primjedbe
Objavi komentar