Već odavno je poznato književno pravilo ruskog književnika Antona Pavloviča Čehova da ako u prvom činu vidimo pištolj, netko će iz njega u posljednjem činu sigurno opaliti. Pravila Čehovljevog pištolja djelomično se držao i još jedan hrvatski dugometražni debitant Josip Žuvan jer će u drugom dijelu filma zaista netko opaliti iz pištolja koji su na samom početku pronašli 12-godišnjaci Nikola i Antonio. Prvi su oni susjedi u malenom mjestu negdje u zaleđu Splita i provode oni zimske praznike na tipični način na koji je mladež nekoć provodila praznike, pucajući karabitom odnosno garburom po kojem je naziv i dobio film premijerno prikazan na festivalu u San Sebastianu.
Pa iako su Nikola i Antonio nerazdvojni, njihove obitelji time i nisu oduševljene jer su Nikolina baka i Antoniov djed očito godinama u nekakvoj zavadi. Dok dječaci svoje akcije s karabitom snimaju mobitelima pa dižu na Youtube nadajući se da će i oni postati internetske senzacije, svađa između obitelji polako će, ali sigurno eskalirati. Podsjetila me pomalo "Garbura" na iznimni islandski film otprije nekoliko godina "Under the Tree", briljantnu crnu komediju u kojoj su dvije susjedne obitelji zapravo potpuno bezveznu zavadu i netrpeljivost odlučili istjerati do kraja.
Zbog toga mi je čak i pomalo žao što je autor ovdje u drugoj polovici filma odlučio povući ručnu kočnicu jer mi se u jednom trenutku činilo da bi se i "Garbura" mogla razviti u nešto potpuno ludo i otkačeno. Ipak, odlučio se Žuvan držati klasične mediteranske drame, s povremenim humornim elementima i unatoč tome što se čini da je na kraju nekako išao na sigurno, "Garbura" je i više nego kvalitetan film. Lokalna je to, a tako univerzalna priča koja se strpljivo i pažljivo gradi i polako dobivamo uvid u odnose među članovima ovih dviju obitelji i shvaćamo otkuda zapravo ta netrpeljivost.
Sve će se tu promijeniti kada Nikola i Antonio vide nešto što nisu smjeli vidjeti, a donosi Žuvan sjajan prikaz tih vječno nezadovoljnih sitnih duša, ogorčenih i nezadovoljnih svojim životima. To nezadovoljstvo, frustiranost i ogorčenost Nikolina baka pa i otac i majka te Antoniovi djed i majka prenose na njih i 12-godišnjaci shvaćaju da u njihovim obiteljima puno toga ne štima. Iako imam traume od djece glumaca u domaćim filmovima otkako sam pogledao prvu epizodu Vrdoljakovog generala u kojem neki njegov unuk glumi malog Gotovinu, klinci koje je Žuvan angažirao su na visini zadatka. Dobar je i ostatak glumačke postave u kojem su Marija Škaričić, Ivana Roščić, Zdenko Jelčić, Ljubomir Bandović i Asja Jovanović, a "Garbura" je još jedna potvrda da se u Hrvatskoj zadnjih godina snimaju kvalitetni filmovi.
Primjedbe
Objavi komentar