U uvodnim scenama filma kojim se iskusni i kvalitetni brazilski filmaš Marcelo Gomes predstavio u glavnom programu festivala u Berlinu, ponadao sam se da bi "Joaquim" mogao biti brazilska verzija "Hrabrog srca". Da je to povijesna, biografska drama o njihovom pandanu Williama Wallacea, narodnog heroja i lideru brazilskog revolucionarnog pokreta za vrijeme portugalske kolonijalne vladavine potkraj 18. stoljeća. U prvoj sceni vidimo da je taj narodni heroj punog imena Joaquim Jose da Silva Xavier poznat kao i Tiradentes odnosno Zubar završio identično kao svima nam poznati Škot.
Nakon što je uhvaćen, tijelo mu je raščerečeno i dijelovi su poslani na sve strane Brazila kao upozorenje ostalima što će im se dogoditi ako krenu istim putem. No, umjesto klasične povijesne biografske drame, Gomes je snimio artističku dramu, karakternu studiju koja je ujedno i svojevrsna demistifikacija mita o nacionalnom heroju čija je godišnjica smrti 1792. godine, danas brazilski nacionalni praznik. I Joaquim kojeg upoznajemo u ovom filmu ne djeluje kao nikakav heroj. On je sasvim prosječan tip, potporučnik u portugalskoj vojsci ogorčen što nikako ne može napredovati, a od ostatka ekipe on se ističe po tome što je sposoban zubar.
Dobro, ovo sposoban ne treba baš shvatiti doslovno jer čupa on zube na živo i crncima i bijelcima, i siromašnima i onima nešto manje siromašnima. Čini se on kao prosječni oportunist. Svi u Brazilu traže zlato pa se tako i Joaquim nada da će pronaći zlato i obogatiti se. Ima i on svog crnog roba, kupio bi i crnu robinju koja mu se sviđa, no nema dovoljno para, a u jednom trenutku s još nekolicinom ljudi zaputit će se on u brazilske badlandse, opasnu divljinu u misiju potrage za zlatom. No, brutalna eksploatacija Portugalaca, siromaštvo i nepravda, susreti s ljudima iz Europe i priče o američkoj revoluciju, polako kao da će ga sve više početi zanimati.
Iako je Gomesova ideja bila iznimno zanimljiva, subverzivna, čak i originalna, utopilo se to nažalost u sporom tempu, monotoniji i svakako sam od ovog filma očekivao nešto više. Tim više jer mi se film na disku kiselio dobre tri godine i nikako nisam uspio pronaći barem engleske titlove pošto s portugalskim baš i nisam na ti. Ipak, povijesne okolnosti i okruženje Gomes je sjajno prikazao. Tu brazilsku pustoš, divljinu koja se tek polako počela puniti ljudima, to okrutno vrijeme robovlasništva i kolonijalizma, pohlepe i pokvarenosti kada je pohlepa bila jedini pokretač motivacije ljudi.
Primjedbe
Objavi komentar