I ne bi čovjek vjerovao, evo nama još jednog filma iz Ukrajine koji se bavi tematikom rata prije rata s Rusijom i koji tematizira događaje i prije nego što su Rusi početkom 2022. krenuli u potpunu ofenzivu. Otkako se ondje zakuhalo 2014. godine i otkako je Rusija anektirala Krim te okupirala regiju Donbas, u tim dijelovima Ukrajine je ratno stanje iako se situacija sve te godine i nije toliko provlačila kroz medije. Film Maryne Er Gorbach vodi nas u selo na istoku Ukrajine na samom početku tog rata prije rata, taman u vrijeme kada su proruski separatisti u ljeto 2014. godine ničim izazvani srušili civilni avion koji je putovao iz Amsterdama za Maleziju i kada je poginulo gotovo 300 ljudi.
Dogodilo se to vrlo blizu mjesta iz filma snimljenog gotovo u identičnom stilu u kojem su snimljeni praktički svi ti filmovi o ratu prije rata koji dolaze iz Ukrajine unazad dvije, tri godine. Opet je to snimljeno uglavnom statičnom kamerom uz duge, obično široke kadrove uz konstantan osjećaj nelagode te uz dojam potpune dehumanizacije. Irka i Tolik žive u selu na samoj granici između onoga što je ostalo u sastavu Ukrajine i onoga što su okupirali separatisti, a iako je njihova kuća i doslovno raznesena granatom, oni i dalje ostaju ondje. Irka je u kasnoj fazi trudnoće, a sva je sreća pa je ljeto te se može živjeti u kući kojoj je doslovno srušen jedan nosivi zid na čije su mjesto nalijepili šarenu tapetu s oslikanim pacifičkim otokom.
Velika većina susjeda već je negdje pobjegla, a iako bi ih i Tolik želio slijediti, Irka ne želi napustiti dom i muževu želju da napuste kuću u kojoj su proveli cijeli život vidi kao slabost. No, situacija je sada takva da ni da hoće ne mogu više otići, a s brdašca na kojem se nalazi njihova kuća, konstantno vide razne vojske, paravojne jedinice i teritorijalne garde kako se negdje kreću. Bombardiranja i destrukcija postali su za njih realnost, a sve tu djeluje gotovo pa nadrealno, nestvarno, dezorijentirajuće i nehumano. Ljudi se tu više i ne ponašaju kao ljudi pa ih tako i neće pretjerano začuditi kad po njihovoj kući počnu padati tijela iz raznesenog aviona, a situacija će se tu dodatno zakomplicirati kada se ondje pojavi Irkin brat Yarik koji će svog šogora optužiti da je izdajnik koji surađuje s okupatorima.
I tko tu surađuje zaista s kim, gotovo je tu nemoguće pratiti jer okruženje ovdje je zaista nestvarno i suludo pa gotovo svakodnevno u Tolikovo i Irkino dvorište dolaze nekakvi vojnici, a cijela priča vodi prema šokantnoj i zastrašujućoj kulminaciji u samoj završnici. Premijerno je "Klondike" prikazan na festivalu u Sundanceu gdje je Gorbach dobila nagradu za režiju, a film je potom imao sjajan festivalski život i prikazan je na bezbroj festivala diljem svijeta. Brutalna je to, mučna i potpuno nihilistička drama o ratu i onome što takvo stanje čini ljudima, no najveći je problem "Klondikea" što smo slične teme pa i stilski slične realizacije već i prije vidjeli.
Primjedbe
Objavi komentar