Ugledni talijanski filmaš Paolo Virzi (Human Capital, The First Beautiful Thing, Like Crazy) u popratnom programu festivala u Veneciji predstavio se ipak osrednjom postapokaliptičnom, distopijskom humornom dramom čija je radnja smještan u Rim bliske budućnosti. I nije to nimalo blistava budućnost pošto kiša u Rimu nije padala već tri godine, a zalihe vode su na izmaku. Situacija je tako katastrofalna da je rijeka Tiber potpuno presušila i njeno korito sada je prava pustinja, a već gotovo godinu dana ljudima se dijele dnevne zalihe vode. Stanovnici su bijesni, bune se protiv takve politike i mjera štednje, tim više jer vidimo da postoje resorti u kojima se voda uopće ne štedi, već se bogati i dalje rasipaju. Rim kao da se tu pretvara u Afriku jer počinju se tu širiti i neke tropske bolesti inače netipične za Europu, a cijeli grad je na korak od potpunog ključanja.
I u pomalo altmanovskom stilu donosi nam Virzi priču o više naizgled nepovezanih likova čiji će se putevi na neki način susresti, no bilo je to ipak pretanko i likovi su uglavnom ostali nezanimljivi da bi "Siccita" mogla stati u istu rečenicu s remek-djelima kao što su najpoznatiji predstavnici te vrste filma kao što su "Kratki rezovi" ili "Nashville". Okupio je Virzi tu prvoklasnu glumačku ekipu pa i po tome se u početku činilo da bi "Suša" mogla biti svojevrsni talijanski odgovor na poznatu američku satiru "Don't Look Up" jer očito je kako su nestašica vode i suša ovdje zabravo također simbolika za klimatske promjene pa i pandemiju koronavirusa i lockdown koji su i inspirirali Virzija.
Ta galerija likova sadrži starca (Silvio Orlando) koji je odslužio više od 20 godina zbog ubojstva žene i izašao je iz zatvora te pokušava pronaći kćer. Tu je i taksist (Valerio Mastandrea) koji je stalno letargičan i spava mu se kao da ga je ugrizla ce-ce muha, kao i šefica bolnice (Claudia Pandolfi) koja će zaista i otkriti da se gradom širi neka nova, netipična bolest. Njen muž (Vinicio Marchioni) stalno se dopisuje sa starom ljubavi, a njen muž, nezaposleni kazališni glumac (Tommaso Ragno) postao je influencer i internetska zvijezda. Stručnjak za hidrologiju (Diego Ribon) ubrzo će postati velika TV zvijezda i po dolasku u Rim smjestit će ga u luksuzni resort čiji bogati vlasnici očito ne razmišljaju o štednji zbog čega ispred njihovog hotela divljaju prosvjednici, a ubrzo će on upoznati ni manje, ni više nego Monicu Bellucci koja glumi samu sebe.
Ima tu još dosta likova i svi će se oni nekako povezati ili ćemo shvatiti da su otprije nekako povezani, a sudbine će im se opet ispreplesti. Pa iako je ideja bila zanimljiva te čak i vješto Virzi sa svojim scenaristima isprepliće dio tih priča, ima tu previše slijepih ulica i dosta likova koji su zapravo i nepotrebni te da ih i nema, priča tu ne bi puno trpila. Štoviše, bila bi vjerojatno fokusiranija i čvršća, a ovako na kraju to djeluje dosta zbrzano, riješeno na silu i u nekim dijelovima potpuno nelogično. Svejedno, film je to dobrog tempa s kvalitetnom glumačkom postavom i s vrhunskim specijalnim efektima, a posebno tu mislim na scene u kojima vidimo isušeno korito Tibera. Šteta što se iz ove priče u kojoj se čak solidno balansiraju komedija i drama, na kraju nije izvuklo i više iako je potencijala itekako bilo.
Primjedbe
Objavi komentar