Katalonac Cesc Gay već se ispraksirao u snimanju pitkih, simpatičnih humornih drama, no "Historias para no contrar" ipak mi nije bilo na razini njegovih prethodnih filmova kao što su "Truman" ili "Sentimental". Bez obzira što je ovaj puta okupio do sada najbolju glumačku ekipu i vrvi ovaj film sastavljen od pet netipičnih romantično komedijskih kratkih priča, poznatim licima, ostalo mi je to nedorečeno. Niti jedna od tih pet priča nije me posebno impresionirala iako je prva ipak nekako najduhovitija i najzanimljivija, a sve one bave se ljudskim odnosima i što se može dogoditi kada onom drugome kažemo ono što stvarno mislimo ili osjećamo.
I nisu tu u središtu pažnje klasični ljubavni problemi pa tako u prvoj epizodi pratimo susret Laure (Anna Castillo) i Alexa (Chino Darin) koji su susjedi, a upoznali su se šećući zajedno svoje pse. Pa iako je privlačnost između njih očigledna, Laura je udana i živi s nezainteresiranim mužem, no sudbina će se pobrinuti da on sazna za njen flert. U drugoj priči imamo sredovječnog Luisa (Alex Brendemühl) koji još uvijek tuguje jer ga je ostavila žena, a na nagovor najboljeg prijatelja Carlosa (Antonio de la Torre) pokušat će on zavesti ženu koju je susreo u kafiću.
Potom je tu priča o tri sredovječne prijateljice (Maribel Verdu, Alexandra Jimenez, Nora Navas) koje se natječu za isti posao i sve su bacile oko na istog tipa pa priča o mladiću koji je postao siguran da je njegova žena saznala za njegovu aferu s kolegicom s posla. Za kraj, tu je možda i najslabija epizoda o starom profesoru (Jose Coronado) koji se kao balavac zaljubio u svoju nekadašnju studenticu, mladu i prekrasnu Barbaru (Alejandra Onieva). Gayeva intencija ovdje je bila očita i pokušao je on zagrabiti u dubinu ljudske psihologije i prikazati kako to može izgledati kada ljudi izađu iz zone komfora i malo se zaigraju.
Primjedbe
Objavi komentar