Imam osjećaj da se danas nekako olako razbacujemo pridjevima kao što su ikona, legenda i sličnima. Tim razbacivanjem dovelo se do toga da je umanjen značaj onih istinskih ikona i legendi, a jedna od takvih svakako je i irski glumac i pjevač Richard Harris. Čovjek kojeg je za života pratio pridjev Hellraisera odnosno tipa za kojeg su se kačili problemi i koji je stalno upadao u neke iščašene situacije čime je i sam doprinosio. Sam je Harris podgrijavao svoj javni imidž zločestog dečka, divljeg pijanca i svadljivca čije su bakanalije tabloidi pratili u stopu.
Harris je ujedno i pravi relikt svog vremena. Da je kojim slučajem na vrhuncu slave bio danas, bio bi ovaj Irac rođen 1930., a umro 2002. godine odavno "cancelan" i njegovo ponašanje izazivalo bi zgražanje javnosti. Mogu se oduprijeti prvom piću, ali drugom ne, samo je jedna od bezbroj ikonskih Harrisovih izjava čiji duh u nagrađivanom dokumentarcu Adriana Sibleya pokušavaju uhvatiti i shvatiti njegovi sinovi, Jared, Damian i Jamie. I svi oni složni su da Richard nije bio bogznakakav otac dok su oni bili djeca i da su ga viđali u rijetkim trenucima pošto ih je otprašio u internate.
No, kroz ovaj film i svi oni kao da pokušavaju dokučiti tko je zapravo bio Richard Harris. Je li on stvarno bio taj divlji, mahniti pijanac u čijim su divljanjima uživali tabloidi ili je to bio tek jedan od likova koje je sam stvorio kako bi prikrio pravog sebe? Je li se tako ponašao baš zbog tog javnog imidža i zbog publike koja je uvijek kad bi se pojavio očekivala da će izvesti neku glupost pa je na kraju i sam povjerovao da je on taj lik? Je li to zapravo bila najbolja uloga velikog glumca Richarda Harrisa kojeg su i mlađe generacije upoznale zahvaljujući ulogama u "Unforgiven", "Gladiatoru" i "Harry Potteru"?
Iako nije to klasični biografski dokumentarac dobijamo tu i neke detalje iz njegovog života i kako je igrom sudbine postao glumac. Nadao se mladi Harris u Irskoj da će biti profesionalni ragbijaš, no teška bolest odvela ga je drugim putem i prisjeća se on kako su ga po dolasku u Englesku pedesetih, uostalom kao i na sve druge Irce, gledali kao na nižu vrstu, seljačinu predodređenu za neki manualni posao. Prisjeća se on i eskapada i pijančevanja s ostatkom ekipe iz svoje generacije poput Richarda Burtona i Petera O'Toolea, ali i kako je takvo ponašanje tada nailazilo na odobravanje i samo je pojačavalo njegov status zvijezde i macho tipa uvijek spremnog za dobru tučnjavu.
Pijemo jer to volimo i uživali smo u opijanju, priča Harris u jednom od intervjua, no zbog tog javnog imidža često se zaboravljalo kako je on vrhunski glumac. Pogledajte samo "This Sporting Life" Lindsaya Andersona s početka šezdesetih ili predivni "The Field" Jima Sheridana iz 1990. godine. Kakve su to uloge i kakvi su to filmovi. Činjenica je da je Harris tijekom sedamdesetih i osamdesetih zaista glumio u svemu i svačemu, imao čak i relativno uspješnu pjevačku karijeru, no bio je to čovjek nevjerojatne karizme, energije i talenta koji se dobrim dijelom i samouništio divljačkim alkoholizmom i drogama, a ovaj dokumentarac donosi sjajan uvid u njegovu osobnost i život.
Primjedbe
Objavi komentar