Još negdje tijekom osamdesetih legendarni američki glumac Paul Newman počeo je raditi na memoarima o životu i karijeri. On i njegovi prijatelji napravili su još tada niz intervjua snimljenih na kazetama, no nakon nekog vremena Newman je ne samo odustao od projekta, već je odlučio spaliti sav materijal koji je prethodno sakupio. Godinama nakon toga i nakon Newmanove smrti, njegova kćer je kopajući po očevim stvarima pronašla transkripte istih tih intervjua i ne znajući o čemu se zapravo radi. Kada je shvatila, obratila se prijatelju, također poznatom glumcu Ethanu Hawkeu koji je sa zadovoljstvom prihvatio ideju snimanja ideju dokumentarnog filma.
Na kraju je "The Last Movie Stars" ispao ne dokumentarni film, već šestodijelna dokumentarna serija. I to ne samo o Newmanu, već i o njegovoj životnoj družici, supruzi i također glumici Joanne Woodward jer bi jednostavno bilo nemoguće priču o jednom ispričati bez priče o onom drugom. Kako je i Hawke prvenstveno glumac, tako je i jasna njegova početna pozicija fascinancije Newmanom, ali i Woodward kao kolegama i umjetnicima koji su bili sjajni u svom poslu. No, "The Last Movie Stars" je istovremeno i sjajno istražena, dubinska, pametna i dirljiva osobna priča o paru koji je zapravo bio nešto netipično za Hollywood jer ostali su oni u braku do kraja života i nisu se za njih nikad vezali neki veći skandali.
Kako bi oživio intervjue koje je s Newmanom i njemu bliskim ljudima još osamdesetih vodio pisac Stewart Stern, Hawke je okupio cijelu plejadu svojih kolega glumica i glumaca. Njima je dao zadatak da čitaju ono što je pronađeno u transkriptima pa je tako uloga Newmana dopala Georgea Clooneya, Woodward Lauru Linney itd. Kako je serija očigledno snimama u pandemijsko vrijeme, tako istovremeno pratimo i Hawkeove razgovore sa svim tim glumcima, ali i Newmanovom djecom, kasnije i unucima. Taj posve netipični pristup nastanku priče u kojem i sam redatelj pokazuje koliko se muči i koliko razmišlja na koji način iznijeti priču o životima protagonista kroz sva ta desetljeća je upalio.
Priča tu zapravo kreće na samom početku pedesetih kada su i Newman i Woodward bili dvoje mladih ambicioznih glumaca koji su se pokušali probiti na kazališnoj sceni New Yorka. Newman je tada već bio oženjen i u prvom braku već je imao troje djece, no ubrzo su se oni vjenčali i bili su nerazdvojni tijekom cijelog života. Sjajna je to priča i o tom nevjerojatnom vremenu pedesetih kada se uz Actors studio mijenjao način glume i sam film te kako je studio Elie Kazana Newman pohađao u isto vrijeme kada i Marlon Brando i James Dean. Vidimo kako za Newmana nije nimalo lako išlo to probijanje u glumačku elitu, dok je recimo Woodward puno prije njega postala uspješna i slavna glumica, ali i kako se sve to vrlo brzo preokrenulo.
No, serija je to koja ne služi isključivo da bi se podizao spomenik protagonistima, već se Hawke ne libi pokazati ni onu tamniju stranu. Iako je Newman cijelo vrijeme pričao da je rođen pod sretnom zvijezdom i da je u životu imao puno sreće, vidimo i tu neke teške životne trenutke. Vidimo tu kako se razvijalo to dvoje ljudi čije su živote svi pratili preko filmova, televizijskih emisija, naslovnica novina. Iako je prema van to stalno možda djelovalo idilično, naravno da to baš i nikad nije tako. Vidimo što ih je oboje, ali prvenstveno Newmana, oblikovalo u čovjeka kakav je kasnije postao i kako je stalno vodio borbu s nekim unutarnjim demonima i nekad više, nekad manje ih uspijevao nadvladati.
Nije "The Last Movie Stars" ni izbliza onaj klasični televizijski dokumentarac u kojem autor okupi hrpu sugovornika koji pričaju potom anegdote o životu protagonista uz arhivske snimke. Hawke pokušava shvatiti tko su zapravo bili Newman i Woodward, kakva je bila dinamika u njihovom odnosu, kako je izgledao njihov život i što ih je mučilo. O čemu su razmišljali u trenucima kada ih je cijeli svijet slavio i obožavao i kako je izgledao njihov život daleko od svjetla refletora. U tome je Hawke i uspio te hvata ova dokumentarna serija puno širu sliku od one tipične. Nije to klasična priča o holivudskim zvijezdama, već nešto puno, puno više.
Primjedbe
Objavi komentar