Otkako je Jordan Peele snimio "Get Out", kao da je pušten duh iz boce i krenula je najezda filmova koji na fantazijski i(li) satiričan način tematiziraju rasizam u Americi i problematiku tamošnje crnačke zajednice. Bilo tu dobrih filmova (Sorry to Bother You Bootsa Rileya mi odmah pada na pamet), bilo je i patetičnih promašaja, a humorna krimi fantazija Julea Taylora smjestila se negdje na pola puta. Nit' pretjerano smrdi, nit' nešto posebno miriši, no bio je "They Cloned Tyrone" svakako zabavan film čija je ideja na kraju ipak bila nešto bolja od same realizacije.
Kreće "They Cloned Tyrone" kao klasični in da hood krimić, a glavni lik Fontaine (John Boyega) u početku djeluje kao tipični hodajući kliše iz tih crnačkih filmova. Opasni diler koji se brine za mlađeg brata nakon što ih je odavno ostavio otac, majka mu je odsutna, a srednji brat mu je poginuo i to ga posebno proganja. I čini se on na početku kao tipični crnački diler spreman i nasiljem braniti svoj teritorij u crnačkoj zajednici koja se naziva The Glen. No, ova priča razvit će se u potpuno neočekivanom smjeru kada Fontainea ustrijele nakon što je pokušao utjerati dug od svodnika Slick Charlesa (Jamie Foxx). Umjesto da ga u sljedećoj sceni vidimo negdje na groblju ili u bolničkoj sobi, on će se samo probuditi u svojoj spavaćoj sobi i nastaviti sa životom kao da se ništa nije dogodilo.
Kad se sljedećeg dana opet vrati Slicku, ovaj će ostati u čudu jer je Fontaine i dalje živ, a u šoku će ostati i jedna od Slickovih prostitutki Yo-Yo (Teyonah Parris) koja je svojim očima vidjela kako je ustrijeljen. I tako će se taj trojac baciti u istragu te čudnovate misterije koja će pokazati da ništa nije onako kako izgleda i da se u Glenu događa nešto jako, jako čudno. Prvo što će otkriti bit će skriveni laboratorij, a polako će početi shvaćati da otkrivaju nevjerojatnu urotu kojoj je cilj držanje pod kontrolom cijelog mjesta i eksperiment je to koji će se pokušati primijeniti i u drugim dijelovima zemlje ako uspije u The Glenu.
Sve ono što će Fontaine, Slick Charles i Yo-Yo otkriti teško je prepričljivo, a Taylor se ovdje zabavno pa i pametno poigrava sa tipičnim stereotipa crnačkih filmova i parodira ih. Film je to koji bi se možda najjednostavnije moglo opisati i "Invazijom tjelokradica" za 21. stoljeće, satirična krimi fantazija koja dijelom možda i nije izdržala težinu svih planiranih ideja, no nije to bilo uopće loše. Posebno je upečatljiv glavni glumački trio koji će se silom prilika naći skupa na tom delikatnom zadatku i svatko od njih donosi nešto svojega. Fontaine je tipični filmski antijunak kojeg izjeda krivnja, Foxx se kao Slick Charles očito dobro zabavlja u ulozi onog tipičnog, karikaturalnog pimpa u ružičastoj bundi i sa zlatnim zubima dok je Yo-Yo neki balans između njih dvojice.
Primjedbe
Objavi komentar